Žohari spadaju među najupornije i najteže suzbijive kućne štetočine. Njihova otpornost, brzina razmnožavanja i prilagodljivost čine ih izuzetno neugodnim “sustanovima”. Odmah nakon štakora i miševa, žohari se nalaze na vrhu popisa zabrinutosti vlasnika i stanara, posebno u višestambenim zgradama. Upravo tu njihova mobilnost dolazi do izražaja: koriste cjevovode, električne instalacije, ventilacijske kanale i prirodne pukotine u zidovima kao svojevrsne “superceste”, premještajući se iz stana u stan bez da to stanari uopće primijete.

Ako u svom domu redovito viđate žohare ili njihove tragove, vrlo je vjerojatno da je problem mnogo veći nego što se čini na prvi pogled. Žohari su noćne životinje i najčešće se skrivaju tijekom dana, pa njihova pojava u dnevnim satima obično upućuje na jaču infestaciju.

Vrste žohara u Hrvatskoj

U Hrvatskoj su najčešće prisutne dvije vrste žohara: njemački (smeđi) žohar i orijentalni (crni) žohar.

• Njemački (smeđi) žohar (Blattella germanica) – Ova vrsta jedna je od najraširenijih u kućanstvima. Odlikuje se iznimno brzom reprodukcijom – jedna ženka može proizvesti od 20 do 40 novih jedinki iz jedne ooteke, što omogućuje brzo širenje infestacije.
• Orijentalni (crni) žohar (Blatta orientalis) – Druga je najčešća vrsta žohara u Hrvatskoj. Najčešće obitava u toplim, vlažnim i mračnim prostorima, poput podruma, odvodnih cijevi i kanalizacije.

Zašto su žohari opasni?

Prisutnost žohara nije samo estetski i higijenski problem. Riječ je o kukcima koji mogu izravno utjecati na zdravlje ljudi i kvaliteta života u stanu ili kući.

Prije svega, oni su poznati prijenosnici patogena. Istraživanja i izvještaji zdravstvenih organizacija pokazuju da žohari mogu širiti bakterije poput Salmonelle typhimurium, protozoe Entamoeba histolytica te čak i poliomijelitis virus. Budući da se hrane raznim organskim materijalima, uključujući ostatke hrane, otpad i raspadajuće tvari, njihova tijela i izmet mogu lako kontaminirati površine i namirnice u kuhinji.

Drugi važan zdravstveni rizik predstavljaju alergije i astma. Dijelovi tijela, izmet i ljuske od presvlačenja žohara sadrže proteine koji djeluju kao jaki alergeni. Udisanje tih čestica može izazvati simptome alergije poput kihanja, svrbeža i suzenja očiju, a kod osoba s astmom pogoršati napade i stvoriti ozbiljne respiratorne probleme. Djeca, koja provode više vremena na podu i u blizini prašine, posebno su osjetljiva.

Konačno, sama prisutnost žohara u stanu može stvoriti psihološku nelagodu. Mnogi ljudi osjećaju gađenje, stres i anksioznost kada se suoče s ovim nametnicima, a ponovljene infestacije mogu stvoriti osjećaj bespomoćnosti i gubitka kontrole nad vlastitim prostorom.

Kako žohari ulaze u dom?

Iako se čini da se žohari pojavljuju “niotkuda”, postoje jasni putevi njihovog ulaska. Vrlo često migriraju iz vanjskog okoliša prema unutra, osobito kada temperature padaju i traže toplinu. Još češći scenarij jest da ih nesvjesno unosimo sami – u kutijama iz trgovine, u kartonskim paketima, vrećama s povrćem ili čak korištenim namještajem.

U zgradama s više stanova situacija je dodatno složena jer žohari koriste instalacije i prirodne pukotine za kretanje. Vode se linijama cijevi, kablovima i ventilacijama, što im omogućuje da se neprimjetno šire iz jednog stana u drugi. Upravo zato infestacija u jednoj stambenoj jedinici vrlo brzo može postati problem cijele zgrade.

Prirodna zaštita od komaraca i nametnika: Ove biljke zaista djeluju

Što privlači žohare?

Žohari ne traže luksuz – dovoljni su im osnovni uvjeti: hrana, voda i zaklon. Kuće i stanovi, osobito oni s ponešto zanemarenim kutovima, za njih su idealno stanište.

Najveći mamac predstavlja hrana. Mogu se hraniti gotovo bilo kojom organskom tvari, ali u praksi su najprivlačniji ostaci hrane u kuhinji, mrvice na podu, nakupine masnoće oko štednjaka i ispod aparata. Čak i sitne mrvice koje ljudsko oko jedva registrira mogu za njih značiti obrok.

Vlaga je drugi ključan faktor. Žohari obožavaju topla i vlažna mjesta, stoga su kupaonice, odvodi i kuhinjski sudoperi česta mjesta njihove pojave. Curenje cijevi ili kondenzacija vode iza hladnjaka može stvoriti savršeno okruženje.

Treći element je zaklon. Žohari vole tamne i skrivene prostore: pukotine iza ormara, šupljine u zidovima, prazne kartonske kutije, čak i nered od papira ili plastike. Oni se izvrsno snalaze u uskim procjepima, pa je često vrlo teško uočiti gdje se zapravo kriju.

Žohari u kući

Žohari su noćne životinje i najaktivniji su kad se svjetla ugase. Upravo zato se često kaže da je vidjeti jednog žohara danju znak da je populacija već prevelika i da se pojedini primjerci moraju kretati i izvan svojih uobičajenih skrovišta.

Na infestaciju upućuju brojni znakovi: ustajali, neugodan miris koji nastaje zbog njihovih izlučevina; sitni crni izmet koji izgledom podsjeća na mljevenu kavu ili papar; odbačene košuljice od presvlačenja i prazne kapsule jaja; pa čak i mrtvi primjerci u kutovima. Ako se ovi tragovi pojave zajedno, jasno je da je riječ o ozbiljnom problemu koji zahtijeva brzo djelovanje.

Prevencija: kako spriječiti ulazak žohara?

Najbolji način borbe protiv žohara je spriječiti njihovu pojavu. Prevencija uključuje kombinaciju higijene, popravaka i brtvljenja prostora.

Prvi i najvažniji korak je održavanje čistoće. Redovito čišćenje kuhinje, uklanjanje mrvica, brisanje površina nakon kuhanja i neostavljanje prljavog posuđa preko noći značajno smanjuju šanse da žohari pronađu izvor hrane. Jednako važno je i redovito iznošenje smeća te korištenje kanti koje se mogu dobro zatvoriti.

Kontrola vlage je drugi stup prevencije. To znači popravak svih cijevi koje cure, brisanje lokvi i nakupljene vode, te korištenje ventilatora u kupaonici i kuhinji za smanjenje vlage.

Treći korak je onemogućavanje ulaska. Sve pukotine u zidovima, podovima i oko cijevi treba zabrtviti. U višestambenim zgradama posebno treba obratiti pozornost na spojeve oko instalacija i ventilacija jer se žohari upravo tim putem kreću između stanova.

Hrana se treba čuvati u zatvorenim posudama, a kartonske kutije i papirnati otpad ne bi se smjeli gomilati. Time se uklanja zaklon i smanjuje privlačnost prostora.

Nametnici u domu i kako ih se riješiti

Sredstva protiv žohara

Kada se infestacija tek pojavila ili je ograničenog opsega, vrijedi pokušati s prirodnim metodama. One zahtijevaju više truda i strpljenja, ali imaju prednost što su sigurnije za ljude i kućne ljubimce.

Dubinsko čišćenje je temelj svake strategije. Potrebno je detaljno očistiti kuhinju, kupaonicu i prostore oko odvoda i kanti za smeće. Usisavanje također pomaže jer uklanja ne samo hranu nego i same žohare te njihova jaja. Kod njemačkog žohara, koji je najčešći u interijerima, to je posebno učinkovito jer ženke nose jaja na leđima sve do izlijeganja.

Ako se infestacija tek pojavila, možete pokušati s prirodnim metodama:

• Dijatomejska zemlja – prirodni prah koji oštećuje vanjski sloj tijela žohara.
• Češnjak, limun i ulja – njihov miris odbija žohare.
• Boraks ili soda bikarbona sa šećerom – smrtonosne smjese za žohare, ali oprezno s djecom i kućnim ljubimcima.
• Ljepilne zamke – pomažu pratiti i smanjivati broj žohara.

Kada pozvati stručnjake?

Prirodne metode mogu pomoći kod manjih infestacija, no u mnogim slučajevima one nisu dovoljne. Žohari se brzo razmnožavaju i razvijaju otpornost na pojedine metode, pa odugovlačenje samo pogoršava problem.

Ako infestacija zahvaća više prostorija, ako redovito primjećujete žohare i njihove tragove ili ako živite u višestambenoj zgradi gdje se problem širi, vrijeme je da pozovete profesionalnu službu za dezinsekciju.

Stručnjaci koriste mamce i ciljana sredstva koja su daleko učinkovitija i sigurnija od neselektivne upotrebe insekticida. Većina suvremenih programa kontrole fokusira se na postavljanje mamaca umjesto na raspršivanje tekućih otrova, što je manje stresno i za stanare i za okoliš.

Pronašli ste gnijezdo osa u svom dvorištu? Evo što trebate napraviti

Žohari su izuzetno otporni nametnici koji predstavljaju ozbiljan zdravstveni i higijenski problem. Njihova prisutnost znači kontaminaciju prostora, prijenos bolesti i povećan rizik od alergija i astme. Najbolja obrana je preventiva: čistoća, uklanjanje vlage, pravilno skladištenje hrane i brtvljenje pukotina.

Ako se ipak pojave, prirodne metode mogu biti prvi korak, ali u slučaju jačih infestacija potrebno je uključiti profesionalce. Brza reakcija i sustavan pristup ključ su uspješnog rješavanja problema – jer kad su žohari u pitanju, svaki izgubljeni dan znači još veći broj nepoželjnih stanara.

1. listopada službeno je započela sezona grijanja 2025./2026. Iako nam se čini da vani nije prava zima, grijanje u našim domovima radi punom parom. No, upravo u sezoni grijanja drveni podovi i parketi trpe najveći stres.

Niska vlažnost zraka, nagle temperaturne razlike i neodgovarajuće održavanje i pranje drvenih podova mogu uzrokovati isušivanje, podizanje dasaka, škripanje pa čak i pukotine.

Drvo je prirodan materijal koji “živi” zajedno s prostorom – diše, upija i otpušta vlagu ovisno o uvjetima. Kada zrak postane presuh, vlakna se stežu i nastaju mikropukotine. Ako se, pak, pretjera s vlagom tijekom čišćenja, drvo bubri i gubi oblik. Upravo zato zimski mjeseci traže posebnu pažnju u njezi i zaštiti parketa.

Tri prirodna pripravka koja će vratiti sjaj vašim drvenim podovima

Vlaga – skriveni neprijatelj drva

Kada uključimo grijanje, vlažnost zraka u prostorima često padne ispod 35 %, dok bi idealna trebala biti između 40 i 60 %. U takvom suhom okruženju drvo reagira – parket se skuplja, pojavljuju se spojevi i praznine između letvica.

Rješenje? Ovlaživači zraka, sobne biljke i posude s vodom na radijatorima. Time održavate mikroklimu stabilnom i sprječavate „rad“ drveta. Ako već primijetite pukotine, ne pokušavajte ih sami puniti – drvo će se s povratkom vlage ponovno proširiti, pa su trajne sanacije potrebne tek kad se situacija stabilizira.

Vrste drvenih podova i parketa – što trebate znati

Drveni podovi nisu svi isti, a razlike u njihovoj strukturi utječu na otpornost i način njege.

Masivni drveni podovi

Izrađeni od punog drveta – primjerice hrasta, jasena ili oraha – traju desetljećima i mogu se više puta obnavljati brušenjem i lakiranjem. Međutim, osjetljiviji su na promjene vlažnosti i zahtijevaju stabilne uvjete.

Višeslojni (gotovi) podovi

Kombinacija nekoliko slojeva drveta daje im veću stabilnost, što ih čini odličnim izborom za prostore s podnim grijanjem. Gornji sloj od plemenitog drveta zadržava prirodan izgled, dok donji slojevi smanjuju mogućnost savijanja.

Inženjerski podovi

Moderni, tehnološki unaprijeđeni podovi koji kombiniraju drvo i druge materijale poput MDF-a. Vrlo su otporni na vlagu i temperaturne promjene, pa su idealni za suvremene interijere s intenzivnim korištenjem.

Egzotični podovi

Tikovina, merbau, bambus i slične vrste donose luksuzan izgled i visoku otpornost na vlagu, ali zahtijevaju redovitu obnovu uljem ili voskom. Njihova boja i tekstura s vremenom poprimaju prepoznatljivu patinu, što ih čini jedinstvenima.

Kod parketa, osnovna podjela je slična: klasični masivni parket traži redovitu obnovu i pažnju, dok je gotovi višeslojni parket već tvornički lakiran ili uljen, pa je jednostavniji za održavanje i odmah spreman za korištenje.

Pravilno održavanje i pranje drvenih podova

Održavanje nije samo stvar estetike – ono izravno utječe na vijek trajanja poda.

1. Usisavanje i suho čišćenje – Redovito uklanjajte prašinu i sitne čestice jer djeluju poput brusnog papira. Koristite usisavač s mekanom četkom ili antistatičku krpu od mikrofibre.
2. Minimalna količina vode – Kod pranja drvenih podova zlatno je pravilo: „manje je više“. Krpa ili mop trebaju biti samo blago navlaženi. Višak vode može uzrokovati podizanje i deformaciju letvica.
3. Odaberite prava sredstva – Nikada ne koristite univerzalne deterdžente, alkohol ili amonijak. Birajte specijalizirane proizvode za pranje drvenih podova koji čiste, ali i hrane površinu.
4. Redovita obnova zaštitnog sloja – Vosak i ulje štite površinu od isušivanja i ogrebotina. Vosak stvara tanki film koji reflektira svjetlost i olakšava čišćenje, dok ulje prodire u pore drveta i naglašava prirodnu teksturu.
5. Pazite na vlagu zraka – Ako vam parket škripi ili se letvice razmiču, to je znak da je prostor previše suh. Ovlaživač zraka postaje najbolji saveznik vašeg poda.

Profesionalna obnova – kada i zašto?

Čak i uz redovitu njegu, drveni pod s vremenom pokazuje tragove korištenja. Ovisno o vrsti završne obrade, preporučuje se brušenje i ponovno lakiranje svakih 7 do 10 godina, dok se uljeni podovi mogu osvježavati i češće – jednostavnim premazom ulja svake 2 do 3 godine.

Brušenje ne samo da uklanja ogrebotine i nepravilnosti, već i obnavlja prirodan sjaj drveta. Kod gotovih višeslojnih podova dovoljno je površinsko brušenje, dok masivni parket dopušta i nekoliko dubljih obnova tijekom svog vijeka.

Dodatni savjeti za dugovječnost drvenih podova

• Postavite filc podloške ispod namještaja i stolica.
• Izbjegavajte gumene prostirke koje zadržavaju vlagu.
• Tepisi u hodniku i dnevnoj sobi ublažit će trošenje površine.
• Ljeti, kad je vlaga viša, provjetravajte prostore kako biste spriječili bubrenje.
• Ako primijetite da je površina postala mat, koristite regeneracijska sredstva za osvježenje laka ili ulja.

Zašto je toliko važno pravilno održavanje i pranje drvenih podova

Drveni pod nije samo podloga – to je materijal koji prostor čini toplim, prirodnim i živim. On pamti svaki korak, svaku sezonu i s vremenom dobiva karakter. No, da bi zadržao tu bezvremensku ljepotu, potrebno ga je tretirati s istom pažnjom kojom brinemo o komadima namještaja ili umjetnosti.

Najčešće pogreške koje nehotice radimo, a oštećuju drvene podove

Pravilno održavanje i pranje drvenih podova produžuje njihov vijek, čuva njihovu strukturu i boju te osigurava da i nakon desetljeća korištenja vaš dom odiše istom toplinom kao prvog dana.