Vrt
Orhideje – kako ih presaditi i njegovati
Sve što trebate znati o kraljici cvijeća
Jedan od važnijih razloga zbog kojeg se ljudi zaljubljuju u sobne orhideje je njihov cvijet. Cvijet orhideja od davnina simbolizira ljubav i romansu. U hladnije doba godine kada puno vremena provodimo u kući važno nam je da smo okruženi dragim biljkama. Za orhideju kažu da je cvijet uspješnih ljudi, a kako biti uspješan u uzgoju orhideja saznajte u nastavku.

Najpopularniji kultivari za kućni uzgoj
Cymbidium – patuljasti kultivari omiljeni u kućnom uzgoju s promjerom cvijeta oko 4 cm
Cattleya – kraljica orhideja
Ove biljke vole položaje uz južni ili zapadni prozor. Izbjegavajte izlaganje biljaka jakom suncu ili zaštitite biljku zavjesom. Prskajte ih mekom vodom svaka dva dana. Zalijevajte svaka tri dana tijekom rasta, ali pustite da se supstrat lagano osuši. U jesen, kada se rast usporava i stvaraju se cvijetne stapke, zalijevaju se rjeđe i čuvati ih treba na nižoj temperaturi, sobna temperatura bi trebala biti između 13 i 25 stupnjeva.
Miltonia – zbog oblika cvijeta ima nadimak orhideja pomajka- maćeha.
Ima baršunaste, vrlo mirisne cvjetove u skupinama na kraju stabljike. Oni trebaju redovitu gnojidbu i vlažan supstrat, a ljeti se zalijevaju 2-3 x tjedno. Vole vlažnost između 55 i 65% i temperaturu između 10 i 30 stupnjeva. Preporučljivo je presaditi ih svake 2 godine.
Svaka vrsta orhideje ima različite zahtjeve za cvjetanje i kod većine komercijalnih sorti oni su veoma jednostavni. Orhideje koje rastu na suncu ili gdje su povremeno sušna razdoblja imaju debelo, kožasto lišće s voštanom prevlakom koja štiti od isušivanja. Vrste koje rastu više u sjeni imaju dugo i tanko lišće. Kod većine orhideja listovi su višegodišnji, dok kod drugih, osobito onih s naizmjeničnim rastom listova u parovima, listovi se odbacuju svake godine i razvijaju novi zajedno s novim pseudolukovicama.


Njega i presađivanje orhideja
Nakon cvatnje stabljika koja je nosila cvjetove podrezuje se do ispod prvog cvijeta, jer na tom mjestu mogli bi narasti novi cvjetovi. U slučaju sušenja cijele cvjetne stabljike najbolje ju je odrezati pri osnovi. Nakon otprilike 3 mjeseca moguće je očekivati rast nove stabljike s pupovima.
Kod presađivanje ćemo najprije izvaditi cijeli korijen iz premale posude, a oštrim škarama ćemo ukloniti sve propalo korijenje. Zdrav korijen ne treba dirati, sve šta je suho ćemo odstraniti kako bi uklonili veliku masu korijena koji nije u funkciji. Cvjetna se stapka obično prikrati na dva do tri koljenca, ali možemo je i ukloniti kako bi se obnovila i lisna masa orhideje. Orhideju presađujemo u posudu koja je 2 – 3 cm veća od dosadašnje kako bi korijen imao mjesta za rast. Za sadnju se koristi kvalitetan specijalni supstrat – Plantella zemlja za orhideje. Ova zemlja sadrži borovu koru, perlit, tresetnu mahovinu i ono što je najvažnije – kokosova vlakna, kako bi ta kokosova vlakna i drugi sastojci zadržavali vlagu.
Na dno posude se stavlja manja količina supstrata, a nakon smještanja orhideje u posudu dodaje se još zemlje. Ona će biti kvalitetan medij koji će osigurati bolji list, korijen, a nakon toga i cvijet. Nakon sadnje orhideja se stavlja u nešto veću ukrasnu posudu za koju je važno da je dublja od one u koju smo orhideju posadili kako bi se suvišna voda od zalijevanja mogla ocijediti.


Orhideje ne trpe preveliku vlagu korijena, one moraju imati ocjeditost korjenovog sustava, ali traže intenzivnu vlagu zraka. Tako moramo brinuti da ona stalno ima konstantnu vlagu, a to će nam osigurati supstrat u koji smo posadili.
Prehrana orhideja
Za dugotrajno cvjetanje, brojnije cvjetanje te čvrsti zeleni list orhideju treba redovito dohranjivati. Preporučuje se to napraviti jednom u 10 – 14 dana.
Preporučujemo najjednostavniji i najmoderniji način dohrane korištenjem Plantella Tabs – šumećih tableta, koja sadrži sva potrebna hranjiva. Jedna se otapa u tri litre vode. U pripremljenu otopinu koja nam je sada hranidbena, uranjamo cijelu posudicu koja će se na ovaj način opskrbiti, bilo bi dobro da je ta posuda malo veća nego naše posude u koje smo posadili orhideje tako da se cijeli supstrat uroni unutra. Orhideju u otopini ostavite 20 minuta. Nakon toga treba je vratiti u njezinu ukrasnu posudu i ostaviti da se višak vode ocijedi. Taj višak nemojte ostavljati na dnu ukrasne posude, nego ga ispraznite.


Za ljubitelje klasike, postoji i Plantella tekuće gnojivo za orhideje. Ono sadrži veliku količinu fosfora, dušika i kalija ali i drugih potrebnih mikroorganizama. U čep ovog Plantellinog tekućeg gnojiva koji je ujedno i dozator, odmjerimo količinu hranjiva, to znači 10ml hranjiva koristimo na jednu litru tekućine i dodamo vodu za zalijevanje i jednostavno prilikom zalijevanja prihranjujemo biljku na taj način da dodajemo vodu na samu biljku. I u ovom slučaju vrijedi pravilo da višak vode iz ukrasne posude kasnije odstranite jer orhidejin korijen, za razliku od listova, ne voli previše vlage.
Orhideje imaju tendenciju da ih napadnu vunaste i lisne uši. Najbolje ih je ukloniti vatom natopljenom u alkoholu, ili pošpricati biljku prirodnim insekticidom BIO Plantella Thymi.

Vrt
Sračinec kraj Varaždina skriva čarobni topiary park s čak 400 skulptura
U Topiary parku bilje postaje umjetnički medij, a park prava galerija skulptura

Topiary park Vladimira Flegara jedinstveno je mjesto u Hrvatskoj, gdje priroda u rukama ovog čovjeka postaje umjetničko djelo.
Svaki oblik, od pijetla i anđela do tridesetogodišnjeg slona, priča priču o strpljenju, ljubavi i stvaralaštvu. Posjet ovom parku nije samo šetnja među biljkama, već iskustvo susreta s umjetnošću u kojoj priroda i čovjek stvaraju zajedno.

Najčešće pitanje posjetitelja – što je topiary?
Topiary je naziv za umjetnost orezivanja ukrasnog grmlja i drveća u prepoznatljive oblike. Riječ potječe od latinske riječi topiarius, što znači „vrtlar“ ili „kreator krajolika“. Ova hortikulturna praksa poznata je još iz rimskih vrtova, a danas se njeguje diljem svijeta. U Hrvatskoj postoji samo jedan topiary park, a smješten je u okolici Varaždina. Njegov vlasnik, Vladimir Flegar, na svom imanju stvorio je pravo zeleno carstvo.
Na ukupnoj površini od 7.200 m² posjetitelji mogu razgledati više od 400 topijara i čak 30 tematskih priča. Među njima su motorcikli i skuteri na cesti, farma s domaćim životinjama, jezero sa labudovima, patkama i žabama, ali i scene divljih životinja, različitih ptica, anđela i svete obitelji. Posebnu čar daju i japanski motivi vrta, koji pokazuju koliko raznolika i maštovita može biti ova umjetnost.

Kako je nastao topiary park obitelji Flegar
Vladimir Flegar topiaryjem se počeo baviti 1995. godine, kada je nakon gubitka posla odlučio posvetiti se obiteljskom imanju. Posadio je 800 reznica buksuza, a danas park broji oko 400 oblikovanih biljaka.
“Od prije sam se bavio izradom suvenira. Slikao sam, kipario sam u drvu. S drvom sam se bavio još sad do prije 5-6 godina. I tako sam, uz put, znači uz OPG, izradu suvenira, uzeo 800 reznica buksuza i posadio u vrtu. Primili su mi se svi i od tih svih 800 današnjih 400 je
ostalo.” objašnjava Flegar.
Na pitanje koji je bio prvi oblik koji je izradio, Vladimir Flegar objašnjava da većina današnjih skulptura potječe upravo iz tih prvih pokušaja. „Ja radim originale, nema tu nikakvih žičanih kalupa ni pomagala. Od malih sadnica odmah usmjeravam njihovu prirodnu, kako ja to zovem, konstrukciju, u smjeru koji želim.“
Najlakše, kaže, to može dočarati primjerom pijetla. „Pijetao mora imati dvije glavne grane nositelja, a onda zelena masa ide između njih. Usmjeravaš jednu od druge, pa onda sezonski šišaš vrhove. Svake godine ta masa postaje gušća i gušća i na kraju se dobije pravi oblik pijetla.“
Ista tehnika vrijedi i za složenije skulpture – ljudske figure ili životinje. „Evo, kod slona je trebalo ostaviti jednu veliku granu za surlu. Konstrukciju najprije osmislite, a onda čekate da sve to obrastu listići. To traje godinama.“

Koliko traje i kako se održava topiary?
Topiary je prije svega umjetnost strpljenja. Jednostavnijim oblicima potrebne su godine da razviju gustu zelenu masu, dok monumentalne figure, poput slona ili anđela, zahtijevaju desetljeća njege i oblikovanja.
Održavanje je poseban izazov. „Za svih 400 topijara potrebno nam je između mjesec i pol do dva mjeseca šišanja. U poslu mi pomažu supruga, kćer i sestra,“ otkriva Flegar.
Svi topijari u parku održavaju se isključivo ručnim škarama. „Električne škare prebrze su i oštećuju listove. To ne smeta biljci, ali vizualno izgleda loše, pogotovo ljeti kada listovi mogu požutjeti,“ objašnjava.

Kako u vlastitom vrtu stvoriti topiary park – preporuke majstora
Za one koji žele iskušati ovu umjetnost, Flegar poručuje da je najvažnija vizija i strpljenje. „Prvo osmislite konstrukciju. Ako radite pijetla, vjevericu ili anđela, morate planirati grane nositelje koje će izdržati težinu i vremenske uvjete. Bez kalupa to traži puno vremena i upornosti.“
Za one nestrpljivije, postoji jednostavnija metoda – korištenje gotovih žičanih kalupa. No, prema Flegaru, prava vrijednost topiaryja leži u originalima, nastalim izravnim oblikovanjem prirode bez strukturalnih bez pomagala.

Sadnja jorgovana pravi je način da u vrt unesete mirisnu, dugovječnu i zahvalnu biljku. Ovaj ukrasni grm poznat je po raskošnim cvjetnim grozdovima i opojnom mirisu koji u svibnju pretvara svaki kutak u romantičnu oazu.
Osim što krasi vrtove već stoljećima, jorgovan nosi bogatu simboliku i minimalne zahtjeve za njegu, što ga čini idealnim izborom za početnike i iskusne vrtlara.
Lavanda – mediteranska kraljica mirisa koju morate imati u vrtu
Podrijetlo i povijest jorgovana
Jorgovan (Syringa vulgaris) potječe s područja Balkana i jugoistočne Europe, a u zapadnu Europu donesen je u 16. stoljeću zahvaljujući putovanjima i trgovini.
Brzo je postao omiljena vrtna biljka u Francuskoj, Engleskoj i Austriji, a kasnije se proširio diljem svijeta. Danas postoji veliki broj kultivara u različitim bojama – od snježno bijele do tamnoljubičaste.
Simbolika jorgovana
Kroz povijest, jorgovan je bio simbol proljeća, ljubavi i obnavljanja života. U viktorijansko doba ljubičasti jorgovan darivao se kao znak prve ljubavi, dok je bijeli označavao nevinost i čistoću. Njegov miris i danas budi nostalgiju, povezujući ljude s uspomenama iz djetinjstva i obiteljskih vrtova.
Kada jorgovan cvate?
Jorgovan cvate u proljeće, najčešće od svibnja do početka lipnja, ovisno o sorti i klimatskim uvjetima. Cvjetovi su skupljeni u guste grozdove koji mogu trajati i do tri tjedna. Nakon cvatnje preporučuje se uklanjanje ocvalih cvjetova kako bi se biljka usmjerila na razvoj novih pupova za iduću sezonu.

Zašto je rujan idealno vrijeme za sadnju jorgovana?
Jesen, a posebno rujan, najbolje je vrijeme za sadnju jorgovana. Tlo je još toplo, a zrak svježiji i vlažniji, što pogoduje bržem ukorjenjivanju. Biljka tijekom zime miruje, a u proljeće dočekuje sezonu spremna za rast i cvatnju.
Sadnja jorgovana – kako pravilno posaditi jorgovan u rujnu?
Sadnja jorgovana ne zahtijeva mnogo, ali ovih nekoliko koraka osigurat će zdrav i dugovječan rast:
- Iskopajte rupu dvostruko širu od korijenove bale.
- Dodajte sloj komposta ili zrelog stajnjaka za bolju prehranu.
- Postavite biljku tako da korijen bude u ravnini s tlom.
- Dobro zatrpajte zemljom, zalijte i malčirajte.
Gdje saditi jorgovan i kakvo tlo voli?
Za bogato cvjetanje jorgovan traži:
- sunčano mjesto – najmanje šest sati direktnog sunca dnevno,
- propusno i hranjivo tlo, neutralno do blago alkalno,
- zaštitu od jakog vjetra i izbjegavanje teških glinenih tala gdje se zadržava voda

Sadnja jorgovana donosi simboliku novih početaka
Sadnja jorgovana donosi u vrt ne samo boju i miris, već i simboliku proljeća i novih početaka. Ovaj grm može živjeti desetljećima, često prelazeći iz generacije u generaciju, i svake godine vraćati uložen trud raskošnim cvjetovima. Ako ga posadite u rujnu, već sljedeće proljeće vaš vrt može zablistati u romantičnim tonovima jorgovana.
You must be logged in to post a comment Login