Čišćenje i organizacija
Vlaga i plijesan u domu: zašto se pojavljuju zimi i kako ih se trajno riješiti?
Zamagljeni prozori, vlažni zidovi i crne mrlje u kutovima prostorija problemi su s kojima se mnogi susreću čim temperature počnu padati. Iako plijesan najčešće pokušavamo ukloniti sredstvima za čišćenje ili novim slojem boje, problem se često vraća. Razlog može biti nedovoljna ventilacija, a jedno od rješenja jesu rekuperatori zraka, uređaji koji omogućuju neprestanu izmjenu zraka uz minimalne gubitke topline.
Dolaskom jeseni i zime naši domovi postaju sve zatvoreniji. Grijanje radi, prozore otvaramo sve rjeđe, a pritom svakodnevno proizvodimo vlagu kuhanjem, tuširanjem, pranjem i sušenjem rublja, pa čak i disanjem. Ako nema dovoljno izmjene zraka, ta se vlaga zadržava u prostoru i postupno stvara uvjete za nastanak plijesni.
Problem je posebno izražen u dobro izoliranim domovima s modernom stolarijom. Iako kvalitetni prozori sprječavaju gubitak topline, istodobno smanjuju nekontrolirani prolazak zraka koji je bio karakterističan za staru drvenu stolariju.
Zašto nastaje vlaga, kako prepoznati prve znakove problema i na koji način rekuperatori mogu pomoći, objasnio nam je Domen Gjuras, direktor tvrtke Ventoterm.
Zašto su problemi s vlagom izraženiji zimi?
Problemi s vlagom posebno dolaze do izražaja tijekom hladnijeg dijela godine. Razlika između unutarnje i vanjske temperature tada je veća, a pojedini dijelovi zidova i prozora postaju dovoljno hladni da se na njima kondenzira vodena para iz zraka.
„Problemi s vlagom i plijesni najčešće se pojavljuju od listopada do ožujka. Zbog nižih temperatura rjeđe otvaramo prozore, a vlaga koju svakodnevno stvaramo zadržava se u prostoru. S vremenom se počinje kondenzirati na najhladnijim dijelovima zidova, gdje nastaju idealni uvjeti za razvoj plijesni”, objašnjava Gjuras.
Posebno su osjetljivi kutovi prostorija, vanjski zidovi i mjesta koja su takozvani toplinski mostovi. Riječ je o dijelovima građevinske konstrukcije kroz koje toplina lakše prolazi, zbog čega je njihova unutarnja površina hladnija od ostatka zida.
Kada se visoka vlažnost zraka i hladne površine spoje, stvaraju se uvjeti pogodni za razvoj plijesni.
Zamagljeni prozori i ustajao zrak prvi su znakovi problema
Plijesan se ne pojavljuje preko noći. Prije nego što na zidovima ugledamo tamne mrlje, prostor nam često šalje upozorenja.
„Prvi znakovi problema s vlagom su kondenzacija na prozorima i ustajao zrak. Nakon nekog vremena vlaga se počinje zadržavati u kutovima prostorija, pojavljuju se prve mrlje plijesni i karakterističan neugodan miris koji ne nestaje sam od sebe. Ako takvi uvjeti potraju mjesecima, plijesan se sve više širi”, upozorava direktor Ventoterma.
Osim što narušava izgled prostora, plijesan može predstavljati i zdravstveni problem. Prema smjernicama Svjetske zdravstvene organizacije, boravak u vlažnim prostorima u kojima se razvila plijesan povezan je s povećanim rizikom od respiratornih tegoba, alergijskih reakcija i pogoršanja astme.
Zato je važno reagirati na vrijeme, prije nego što se problem proširi.
Jedan od jednostavnih načina praćenja stanja u domu jest korištenje higrometra, uređaja koji mjeri relativnu vlažnost zraka. Američka agencija za zaštitu okoliša (EPA) preporučuje održavanje vlažnosti ispod 60 posto, a idealno između 30 i 50 posto.
Kako rekuperatori omogućuju izmjenu zraka?
Redovito prozračivanje jedan je od najjednostavnijih načina smanjenja vlage u zatvorenim prostorima. Međutim, tijekom zime otvaranje prozora znači i gubitak dijela topline koju smo proizveli grijanjem. Osim toga, povremeno prozračivanje ne osigurava kontinuiranu izmjenu zraka, osobito ako veći dio dana nismo kod kuće.
Upravo zato sve se više govori o ventilacijskim sustavima s povratom topline, odnosno rekuperatorima.
Njihova je osnovna funkcija jednostavna: iz prostora odvode ustajali zrak i dovode svježi vanjski zrak, pritom iskorištavajući dio topline zraka koji izlazi.
„Rekuperator omogućuje stalnu izmjenu zraka. Vlažan i ustajao zrak odvodi se iz prostorije, a istodobno se dovodi svjež vanjski zrak. Najveća je prednost to što se pritom zadržava velik dio toplinske energije, pa prostor ne rashlađujemo kao pri klasičnom otvaranju prozora”, objašnjava Gjuras.
Takva ventilacija može pomoći u održavanju povoljnije razine vlage, poboljšanju kvalitete zraka i smanjenju toplinskih gubitaka.
Keramička jezgra čuva dio topline
Kod lokalnih rekuperatora kakve predstavlja Ventoterm važnu ulogu ima keramički izmjenjivač topline. Kada uređaj odvodi topao zrak iz prostorije, njegova se keramička jezgra zagrijava. Nakon promjene smjera strujanja, hladniji vanjski zrak prolazi kroz zagrijanu jezgru i preuzima dio pohranjene topline prije ulaska u prostoriju.
„Keramička jezgra tijekom odvođenja toplog zraka akumulira toplinu. Kada uređaj počne dovoditi hladniji vanjski zrak, ta se toplina prenosi na svježi zrak koji ulazi u prostor. Na taj način moguće je ostvariti povrat i do 90 posto toplinske energije”, ističe Gjuras.
Važno je naglasiti da učinkovitost povrata topline ovisi o karakteristikama uređaja i uvjetima rada. Povrat od 90 posto ne znači da će račun za grijanje automatski biti manji za isti postotak. Ipak, u usporedbi s prozračivanjem kroz otvorene prozore, rekuperacija može znatno smanjiti energiju potrebnu za ponovno zagrijavanje svježeg zraka.
Prije sanacije plijesni potrebno je pronaći uzrok vlage
Ako je glavni uzrok plijesni prekomjerna vlaga zbog nedovoljne ventilacije, kontinuirana izmjena zraka može značajno poboljšati stanje. Smanjenjem vlage u zraku smanjuje se i mogućnost kondenzacije na hladnim površinama.
„Ako u stanu već postoji problem s plijesni, preporučujemo ugradnju ventilacijskog sustava prije zime, idealno tijekom jeseni. Kontinuiranom ventilacijom smanjuje se razina vlage, a uz grijanje se zidovi postupno mogu osušiti. Nakon toga potrebno je sanirati postojeća oštećenja”, savjetuje Gjuras.
Međutim, nije svaka vlaga posljedica nedovoljnog prozračivanja.
Uzrok mogu biti i oštećena hidroizolacija, prodor oborinske vode, curenje instalacija ili izraženi toplinski mostovi. U takvim slučajevima ventilacija sama po sebi nije dovoljna. Prije sanacije plijesni potrebno je utvrditi odakle vlaga dolazi i ukloniti njezin izvor. Ako se problem nalazi u građevinskoj konstrukciji, potrebno je provesti odgovarajuće popravke. Tek nakon što se zidovi osuše i plijesan pravilno ukloni, završna obrada i bojanje imaju dugoročnog smisla.
Ugradnja je moguća i u postojećim domovima
Za razliku od centralnih sustava s razvodom ventilacijskih kanala, lokalne jedinice postavljaju se na vanjske zidove, uz odgovarajući otvor za prolazak zraka.
„Ugradnja lokalnog ventilacijskog sustava relativno je jednostavna i u pravilu ne zahtijeva velike građevinske radove. U većini slučajeva posao možemo završiti unutar pola dana, a najveći dio naših ugradnji upravo je u postojećim, već useljenim domovima”, kaže Gjuras.
Broj potrebnih jedinica ovisi o veličini prostora, rasporedu prostorija i potrebnoj količini zraka. Prema Gjurasovim riječima, jedna jedinica u određenim uvjetima može pokrivati približno 20 do 25 četvornih metara. Za stan od pedesetak četvornih metara kao primjer navodi dvije rekuperatorske jedinice i dodatni odsisni ventilator u kupaonici.
Pojedini sustavi omogućuju i međusobno povezivanje uređaja putem Wi-Fi veze.
„Idealno je da u stanu rade najmanje dvije međusobno povezane jedinice. Dok jedna odvodi zrak iz prostora, druga dovodi svjež zrak, čime se postiže bolja cirkulacija kroz stan”, objašnjava Gjuras.
Točan broj i raspored uređaja ipak treba odrediti prema potrebama konkretnog prostora.
Redovito čišćenje filtara omogućuje učinkovit rad
Jedna od prednosti lokalnih ventilacijskih sustava jest relativno jednostavno održavanje. Kod Ventotermovih uređaja korisnik dobiva signal kada je vrijeme za čišćenje filtra.
„Otprilike svaka tri mjeseca na uređaju se uključuje crveno svjetlo koje upozorava da je potrebno očistiti filtar. Korisnik to može napraviti sam, bez pozivanja servisera. Filtar može trajati do pet godina, a dostupne su i posebne izvedbe za osobe osjetljive na pelud”, objašnjava Gjuras.
Intervali čišćenja i vijek trajanja filtara razlikuju se ovisno o modelu uređaja, vrsti filtra i uvjetima korištenja. Zato je važno pridržavati se uputa proizvođača. Redovito održavanje omogućuje učinkovit rad ventilacijskog sustava i pridonosi kvaliteti zraka.
Naravno, kvalitetna ventilacija ne može zamijeniti pravilno izvedenu toplinsku izolaciju, sanaciju oštećenja ili odgovarajuće grijanje. Najbolji rezultati postižu se kada svi ti elementi funkcioniraju zajedno.
Jer ugodan dom nije samo onaj u kojem je dovoljno toplo. To je i prostor u kojem je zrak svjež, zidovi suhi, a svakodnevni boravak zdraviji i ugodniji.
Čišćenje i organizacija
Rublje vam se danima suši u stanu? Evo što možete učiniti prije nego pojačate grijanje
Rublje se danima suši u stanu? Provjerite centrifugu, raspored na stalku i ne zaboravite otvorit prozore
Oprali ste u nedjelju, a u utorak ručnici još vise na stalku, suhi na rubovima i vlažni u sredini. Sušenje rublja u stanu zimi često traje dulje nego što očekujemo, prozori se rose, a prostor postaje zagušljiv. Prije nego pojačate grijanje, provjerite centrifugu, raspored rublja i način na koji iz stana odvodite vlagu.
Prozori u kući vam se često magle? Evo zašto se to događa i kako riješiti problem
Kamo odlazi voda iz mokrog rublja
Sušenje rublja u stanu zapravo je seljenje vode iz tkanine u zrak. Ako se ta vlaga ne odvodi provjetravanjem ili odvlaživanjem, relativna vlažnost raste, a sušenje se usporava. Što je zrak vlažniji, rublje se sporije suši.
Zato jače grijanje samo po sebi rijetko rješava problem. Toplina pomaže, ali vlaga koja ostane u stanu prije ili kasnije završi na najhladnijim površinama. Najčešće je to staklo prozora, zatim kutovi i zid iza ormara.
Prvo centrifuga, tek onda stalak
Najviše vode možete ukloniti prije nego rublje uopće izvadite iz bubnja. Što je centrifuga jača, to manje vode ostaje u tkanini, a sušenje rublja u stanu kraće traje. Odaberite najvišu brzinu centrifuge primjerenu odjeći i programu, prema oznakama njege i uputama perilice.
Oznake na etiketi razlikuju normalne i blaže postupke pranja, ali obično ne navode točan broj okretaja. Zato ni sve traperice ni sav pamuk ne trebaju automatski najjaču centrifugu. Ručnici i posteljina najčešće podnose više okretaje. Vuna, svila i odjeća s elastinom traže blaži program, pa računajte da će se sušiti dulje. Više o oznakama i temperaturama pranja pročitajte u našem vodiču za pranje rublja.
Kako rasporediti rublje da se brže osuši
Rublje se suši ondje gdje ga dodiruje zrak. Dva ručnika prebačena jedan preko drugoga zapravo su jedan debeli ručnik. Između komada ostavite razmak. Debelo rublje stavite na vanjske šipke stalka, gdje zrak bolje struji, a tanke majice i donje rublje u sredinu.
Košulje i haljine objesite na vješalice, jer se tako brže suše i manje gužvaju. Traperice i veste okrenite naopačke i rastegnite džepove i šavove, jer se oni suše posljednji. Posteljinu prebacite preko dviju šipki, da ne visi u dvostrukom sloju. Jedna mašina raspoređena na dva stalka osušit će se brže nego natrpana na jednom.
U kojoj prostoriji sušiti
Za sušenje rublja u stanu birajte prostoriju iz koje se vlaga može učinkovito odvoditi, prozorom ili odsisnim ventilatorom. Zatvorena vrata pomažu da se vlaga ne širi stanom, ali samo ako je odvođenje vlage iz te prostorije osigurano. Kupaonica s ventilatorom ili soba s prozorom koji možete često otvarati obično su dobar izbor. Dobro provjetren dnevni boravak može biti bolji od hladne, zatvorene sobe u kojoj vlaga nema kamo.
Spavaća soba često nije najbolje mjesto. Obično se grije manje od ostatka stana, a na hladnijim površinama kondenzacija se pojavljuje prva. Ako je to jedina slobodna prostorija, provjetravajte je češće dok se rublje suši, osobito ujutro.
Rublje prebačeno preko radijatora izgleda kao najbrže rješenje, ali radijator tada grije mokre ručnike umjesto prostorije, a vlaga ide ravno u zrak. Stalak stavite blizu izvora topline, ali ne na njega, i ostavite prostora da topli zrak struji. Ako sušite uz električnu grijalicu, nikad je ne prekrivajte rubljem i poštujte sigurnosni razmak iz uputa proizvođača.
Provjetravanje i higrometar
Najjeftiniji uređaj u ovoj priči je prozor. Zimi ga je bolje nakratko otvoriti širom nego cijeli dan držati na kip. Zrak se tako brzo zamijeni, a zidovi se ne stignu ohladiti. Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja, u našem tekstu o provjetravanju doma zimi objašnjava: „Zimi bi trebalo provoditi takozvano šok prozračivanje.“ To znači otvoriti prozor na pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno. Dok se rublje suši, provjetravajte češće.
Mali digitalni higrometar pokazuje relativnu vlažnost zraka na mjestu na kojem stoji. Optimalna vlažnost u prostoru je između 40 i 60 posto. Najviše ćete saznati ako je pratite prije sušenja, tijekom sušenja i nakon provjetravanja, i ako uz nju zabilježite temperaturu. Tako ćete vidjeti koliko vlage donosi rublje i koliko brzo je provjetravanjem izbacujete. Ako vrijednosti dugo ostaju povišene, a kondenzacija se ponavlja i kad ne sušite rublje, vrijedi provjeriti izvor vlage i ventilaciju u stanu.
Stalak, odvlaživač ili sušilica
Za sušenje rublja u stanu ne postoji jedno rješenje za sve. Izbor ovisi o tome koliko perete, imate li prostoriju iz koje možete odvoditi vlagu i koliko mjesta i novca želite uložiti.
Stalak ne troši struju i nestaje kad ga sklopite. Sva voda iz rublja ipak ostaje u stanu, pa brzina sušenja ovisi o prostoriji i provjetravanju. Dobro radi ako perete češće, a manje količine.
Odvlaživač izvlači vodu iz zraka u spremnik. Uz stalak u zatvorenoj prostoriji ubrzava sušenje i pomaže smanjiti povišenu vlagu. Ne dovodi svjež zrak, pa ne zamjenjuje provjetravanje. Troši struju, čuje se, a spremnik treba prazniti i filtar prati, kako smo opisali u tekstu o održavanju odvlaživača zraka. Ako se u stanu pojavi plijesan, treba pronaći i uzrok, jer uređaj sam ne rješava propuštanje ni građevinski problem.
Sušilica vlagu iz rublja ne ispušta u stan, ali traži mjesto, priključak i veći budžet. Ventilacijska paru izbacuje van kroz cijev, pa joj treba otvor prema van. Kondenzacijska vodu skuplja u spremnik. Sušilica s toplinskom pumpom također je kondenzacijska, ali troši manje struje. Detaljnije razlike potražite u našem vodiču za kupnju sušilice rublja.
Ako vam najviše problema stvaraju posteljina, popluni i zimske jakne, velike komade prema potrebi možete odnijeti u samoposlužnu praonicu, a kod kuće sušiti samo svakodnevno rublje.
Od krila do koloture: kakvi sve stalci postoje
Klasični sklopivi stalak s krilima najčešći je i najjeftiniji. Za jednu mašinu je dovoljan, ali raširen zauzima dosta poda, a krila se lako pretrpaju.
Vertikalni stalak s nekoliko razina rublje slaže u visinu, pa zauzima manje poda. Praktičan je u manjem stanu ili kupaonici. Samo pazite da je stabilan i da komadi s gornjih razina ne vise preko onih ispod.
Zidni sklopivi stalak ili izvlačni štrik montira se na zid u kupaonici, hodniku ili na balkonu. Kad ga ne koristite, gotovo ga nema. Potreban je zid koji podnosi bušenje i mjesto ispod kojeg rublje nikome ne smeta.
Stropni stalak s koloturom spušta se užetom, napuni rubljem i podigne pod strop. Tamo je zrak topliji, a rublje vam nije pod nogama. Traži montažu u strop i dovoljno visoku prostoriju.
Stalak koji se postavlja iznad kade dobro je rješenje za kupaonicu s ventilatorom, jer voda kaplje u kadu, a vlaga ide ravno prema odsisu. Električni stalak s grijanim šipkama ubrzava sušenje, ali troši struju, a vlaga i dalje odlazi u prostoriju. Uz njega je provjetravanje jednako važno, a koristite ga prema uputama proizvođača.
Koji god odabrali, pravilo ostaje isto: rublje u jednom sloju, s razmakom, u prostoriji iz koje vlaga ima kamo otići.
Prije nego pojačate grijanje, provjerite:
✔ koristite li najjaču centrifugu primjerenu odjeći i programu
✔ visi li rublje u jednom sloju, s razmakom između komada
✔ odvodi li se vlaga iz prostorije u kojoj sušite
✔ provjetravate li kratko i širom, nekoliko puta dnevno
✔ kako se vlažnost mijenja prije sušenja, tijekom njega i nakon provjetravanja
Čišćenje i organizacija
Stan može biti prekrasno uređen – a onda stigne pitanje: „A kamo ću sa svime ovime?“
Na savršenim fotografijama interijera rijetko vidite kofere, tri kompleta posteljine i uvijač za kosu koji nema svoje mjesto. U novoj epizodi emisije Dom na kvadrat urednica Jasmina Franjić i dizajnerica interijera Lucija Vita Hanžić bave se najmanje glamuroznom, a možda jednom od najvažnijih tema uređenja doma – prostorom za pohranu.
Postoji jedan trenutak koji dođe u gotovo svakom useljenju, obično kad su zidovi već obojani, a namještaj posložen. Stan izgleda gotovo kao s naslovnice. Onda otvorite zadnju kutiju, ugledate hrpu posteljine, zimske jakne, dva kofera i onu vrećicu „raznih stvari koje se ne bacaju“ i pomislite: dobro, a gdje ovo sad ide?
To je pitanje o kojem se u uređenju doma govori manje nego o bojama, materijalima i namještaju, a dugoročno snažno utječe na to koliko će prostor biti ugodan za život. Jer lijep interijer nije samo onaj koji dobro izgleda na fotografiji – nego onaj koji preživi običan utorak. Dizajnerica interijera Lucija Vita Hanžić upravo zato o spremanju razmišlja već dok projektira prostor.
Prvo kvadratura, pa tek onda unutrašnjost ormara
Dobar prostor za pohranu ne počinje izborom fronte ni organizatora, nego tlocrtom. Kako bi pravilno organizirala prostor Hanžić najprije provjerava gdje uopće postoji dovoljno mjesta za ormare, ostavu ili druge zatvorene elemente, a tek nakon toga kako će se njihova unutrašnjost organizirati.
U praksi to najčešće znači da se prvo traže logične zone: prostor kod ulaza za cipele, jakne i sezonske torbe, ostava ako za nju ima mjesta, te ormari u spavaćim sobama. Tek kad je jasno gdje što može stati, kreće individualni dio – koliko treba vješanja, koliko ladica, kakvi razmaci između polica i koje stvari moraju imati posebno mjesto.
Kvadratura određuje mogućnosti, ali potrebe određuju ljudi koji u prostoru žive. Netko ima deset pari cipela, netko pedeset. Netko gotovo sve vješa, drugi većinu odjeće slaže. Zato ni dva jednako velika stana ne moraju trebati isti raspored spremišta.
Dobar ormar projektira se prema osobi, a ne prema univerzalnom predlošku
U razgovoru se otvorilo i pitanje razlikuju li se ormari različitih korisnika. Hanžić iz iskustva navodi da neki klijenti traže posebno mjesto za torbe, nakit, parfeme, šminku ili uređaje za oblikovanje kose, dok su drugima važniji košulje, hlače, remenje ili kravate. Na kraju je najvažnije nešto drugo: unutrašnjost ormara mora pratiti navike konkretne osobe.
Upravo zato prije projektiranja vrijedi napraviti malu inventuru. Koliko toga vješate, koliko slažete, imate li duge kapute ili haljine, koliko prostora zauzimaju cipele i torbe te gdje će završiti sezonska odjeća, koferi, deke i rezervna posteljina? Odgovori na ta pitanja korisniji su od bilo kojeg univerzalnog predloška.
Koferi gore, posteljina tamo gdje ne smeta svakodnevnoj garderobi
Pravi ispit svakog stana su glomazne stvari koje ne želimo gledati svaki dan. Kofer je dobar primjer. Nakon putovanja prolazi kroz aerodrome, automobile, hotele i javne površine pa ga je, kad god prostor dopušta, praktično odvojiti od čiste odjeće koju nosimo svakodnevno.
Hanžić takve stvari često smješta u više dijelove ormara ili u odvojeno spremište. Za njih se u gornjoj zoni ponekad ostavlja i veći razmak, upravo zato što su voluminozne i koriste se rijetko.
Ako krevet ima spremište ispod madraca, taj prostor može biti vrlo praktičan za posteljinu, deke ili sezonsku odjeću. Vakuumske vreće pritom mogu smanjiti volumen stvari koje nekoliko mjeseci neće biti u upotrebi.
Anatomija dobro organiziranog ormara, odozdo prema gore
Na pitanje kako bi izgledala dobra početna organizacija ormara, Hanžić predlaže logiku po zonama. Pri dnu preferira ladice, iznad njih prostor za vješanje svakodnevne garderobe, a više dijelove ormara koristi za ono čemu ne trebamo pristupati svaki dan.
Ladice pri dnu praktične su jer sadržaj možemo izvući prema sebi i odmah vidjeti što je unutra, bez slaganja velikih hrpa na niskim policama. Iznad njih može doći klasična šipka za košulje, hlače, suknje ili kraće haljine.
Ako visina prostorije dopušta, vrijedi iskoristiti i gornju zonu ormara. Dodatna šipka ili garderobni lift mogu omogućiti korištenje prostora koji bi inače ostao prazan, dok sasvim gornja polica ostaje rezervirana za predmete koji se koriste tek povremeno.
Zašto je više nižih polica često bolje od nekoliko visokih
Jedan od detalja koji se u svakodnevnom korištenju vrlo brzo pokaže važnim jest razmak između polica. Na prvi pogled velika i visoka polica djeluje praktično jer nudi mnogo prostora. U stvarnosti na njoj često nastane visoka hrpa odjeće koja se ruši čim izvučemo jednu majicu.
Za tanju složenu odjeću Hanžić zato preferira manji vertikalni razmak, otprilike 18 do 20 centimetara. Ideja nije da svaka polica u ormaru mora imati tu mjeru, nego da visinu prilagodimo onome što na njoj stvarno držimo. Za majice ne treba isti prostor kao za debele veste ili torbe.
Slično vrijedi i za širinu. Preširoke police lako postanu površina na koju počnemo odlagati sve što nema svoje mjesto. Zato problem često nije premalo prostora, nego njegova loša podjela.
Ormar koji funkcionira vidi se tek nakon nekoliko mjeseci korištenja
Najbolje projektirani ormari često nisu oni s najviše dodataka, nego oni kod kojih svaka stvar ima logično mjesto. Ako svakodnevnu odjeću možemo dohvatiti bez saginjanja i penjanja, ako ne moramo premještati pet stvari da bismo došli do šeste i ako se sezonski predmeti ne miješaju sa svakodnevnom garderobom, spremište radi ono za što je projektirano.
Upravo je to razlika između ormara koji samo dobro izgleda na fotografiji i ormara koji ostaje praktičan kada se život vrati u normalu. U video prilogu Doma na kvadrat Lucija Vita Hanžić objašnjava kako ona pristupa planiranju unutrašnjosti ormara i koje detalje smatra najvažnijima za uredan i funkcionalan prostor za pohranu.
6 stvari koje vrijedi odlučiti prije nego što nacrtate ormar
- Koliko odjeće vješate, a koliko slažete?
- Imate li duge komade odjeće kojima treba puna visina ormara?
- Koliko prostora zauzimaju cipele, torbe i dodaci?
- Gdje će stajati koferi, deke i rezervna posteljina?
- Koje stvari koristite svakodnevno, a koje samo sezonski?
- Treba li vam više ladica, više šipki ili više manjih polica?
