Gradnja doma
Budućnost gradnje: Nove tehnologije mijenjaju gradilišta i kvalitetu naših domova
Na sajmu PromoArh u Poreču stručnjaci su pokazali zašto kvalitetu kuće i dalje određuju dobar projekt, pravilna izvedba i detalji koji nakon gradnje ostaju skriveni.
Budućnost gradnje više nije tema koja pripada samo stručnim konferencijama i vizijama o gradovima sutrašnjice. Robotizirano zidanje na pojedinim se europskim tržištima već komercijalno primjenjuje, a u lipnju 2026. u Sloveniji je održano prvo pilot zidanje. Razlog nije samo želja za bržom gradnjom. Građevinarstvu nedostaje radnika, a pred struku se istodobno postavlja pitanje kako graditi kvalitetnije, učinkovitije i trajnije kuće.
Te su se promjene mogle vidjeti, usporediti, pa čak i isprobati na sajmu PromoArh u Poreču. U dvorani Žatika okupilo se više od stotinu izlagača iz sedam zemalja. Na više od 4.000 četvornih metara predstavljena su rješenja za gotovo sve faze gradnje i opremanja, od građevinskih materijala, stolarije i montažne gradnje do grijanja, obnovljivih izvora energije, digitalizacije i uređenja interijera.
Robot za zidanje kao odgovor na nedostatak radnika
Jedan od najvećih izazova građevinarstva više nije samo kako graditi kvalitetnije, nego i tko će graditi. Nedostatak radne snage ubrzava razvoj automatizacije, pa posao koji stoljećima povezujemo s ljudskim rukama danas mogu preuzimati i strojevi. Upravo je zato jedna od novosti koje su privukle najviše pozornosti bila Wienerbergerova prezentacija robota za zidanje.
Dr. sc. Marina Bagarić u svom predavanju nije govorila o opeci kao proizvodu, nego o promjenama u tehnologiji gradnje zidanih konstrukcija. Objašnjava da se proizvođači, uz razvoj materijala, sve više bave tehnologijom izvođenja i načinima na koje mogu odgovoriti na nedostatak stručne, ali i općenito dostupne radne snage.
Jedno od rješenja koje je predstavila grupacija je robot WLTR, čiji se naziv izgovara kao Walter. Prema njezinim riječima, robot se već komercijalno primjenjuje na češkom i okolnim tržištima, dok se u Hrvatskoj i Sloveniji tehnologija tek uvodi. Prvo pilot zidanje održano je u lipnju u Sloveniji, pa se, kako kaže, može reći da je robot već stigao na naše tržište.
Što robot može, a što i dalje ovisi o ljudima?
Znači li to da će se kuće uskoro graditi brže i bez zidara? Bagarić upozorava da je upravo to čest pogrešan dojam.
„Ljudi imaju percepciju robot, sad je to svemoguće, on će to riješiti sve u jednom danu”, kaže.
Robot, objašnjava, ima određena ograničenja, ali i svoje prednosti i jasnu primjenu. Zato je cilj sada tehnologiju približiti izvođačima i projektantima. Oni trebaju znati što robotizirano zidanje znači kad se projekt radi od početka, na što treba paziti zbog ograničenja robota te koje su njegove stvarne mogućnosti na gradilištu.
Robotizacija, dakle, ne znači da s gradilišta nestaje čovjek. Mijenja se njegov posao, ali i način na koji se građevina mora projektirati i pripremiti kako bi tehnologija uopće mogla preuzeti dio izvedbe.
Budućnost gradnje ovisi i o detaljima koje kasnije ne vidimo
Novi način zidanja samo je jedan dio procesa u kojem nastaje kuća. Da najbolja praksa ne mora ostati samo na prezentacijama i nacrtima, pokazala je Gradionica, dio sajma na kojem se model kuće gradio pred posjetiteljima, sloj po sloj.
Kako objašnjava Snježana Turalija, prvog se dana gradio model obiteljske kuće na kojem su se mogli prikazati vanjski i unutarnji zidovi, pregrade i strop. Ugrađivala se stolarija, odnosno prozori, vrata i balkonska vrata, a zatim i krovni prozor. Postavljali su se toplinska izolacija i pojedini sustavi hidroizolacije. Članovi NZEB klastera tako su prikazali rješenja kojima se postižu visoka energetska učinkovitost, održivost i trajnost kuće.
Vrijednost takve demonstracije je u tome što posjetitelji ne gledaju pojedinačne proizvode na štandovima. Vide kako se oni povezuju u cjelinu i kako izgleda njihova stvarna ugradnja.
Zašto dobar materijal nije dovoljan za energetski učinkovitu kuću?
Konačnu kvalitetu kuće ne određuje samo izbor pojedinačnog proizvoda. Kvalitetan zid, dobar prozor ili debela izolacija neće dati očekivani rezultat ako su loše spojeni s ostatkom građevine.
Jedan od takvih detalja su toplinski mostovi, manja područja u ovojnici grijanog dijela zgrade kroz koja toplina prolazi brže nego kroz okolnu konstrukciju zbog promjene materijala, debljine ili oblika građevnog dijela. Nastaju upravo na spojevima, primjerice ondje gdje se susreću različiti materijali ili gdje se ugrađuje stolarija. Zato je važno da su spojevi pravilno riješeni, da je izolacija izvedena bez prekida i da se ono što je zamišljeno u projektu dosljedno provede na gradilištu.
Energetska učinkovitost počinje prije nego išta uključite — u sloju koji nikad nećete vidjeti
Svi ti detalji nakon završetka radova ostaju skriveni iza fasade i završnih slojeva. Ipak, upravo o njima ovisi koliko će kuća biti ugodna za život, koliko će energije trošiti i koliko će dugo trajati bez problema. Za one koji planiraju gradnju poruka je jasna: pri odabiru rješenja nije dovoljno znati što se ugrađuje, nego i kako će biti ugrađeno i povezano s ostatkom građevine.
Nove tehnologije traže i nova znanja
Stručni dio sajma ove je godine bio posvećen suvremenim trendovima u graditeljstvu. Prof. dr. sc. Zoran Veršić s Arhitektonskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu objašnjava da su tvrtkama članicama klastera prepustili da same predstave novosti koje primjenjuju u svojim proizvodima i tehnologijama. Ponuda je bila široka, od kvalitetnijih materijala koji pridonose održivijim prostorima za život do rješenja kojima se poboljšavaju uvjeti boravka u prostoru, pa sve do robota za zidanje.
Irena Križ Šelendić, ravnateljica Uprave za energetsku učinkovitost u zgradarstvu, projekte i programe Europske unije u Ministarstvu prostornoga uređenja, graditeljstva i državne imovine, ističe da je hrvatsko građevinarstvo već pokazalo što može. Za sljedeći korak, kaže, presudna su znanja i inovacije.
„Za budućnost su nam važne nove tehnologije i inovacije”, naglašava. Jednako su važna i mjesta na kojima se struka može okupiti, razmijeniti iskustva, upoznati dobru praksu i sklopiti nove poslove, jer sve to, prema njezinim riječima, pridonosi snažnijem građevinarstvu.
Kako se ove promjene tiču budućih vlasnika kuća?
Budućnost gradnje donosi nove materijale, strojeve i načine rada, a robot za zidanje samo je najvidljiviji primjer tih promjena. Njihova stvarna vrijednost ipak ne ovisi samo o tehnologiji. Ovisi o dobrom projektu, pravilnoj izvedbi i ljudima koji znaju kako rješenja primijeniti i međusobno povezati.
Za one koji planiraju gradnju ili obnovu to znači da se razgovor s projektantom i izvođačem ne bi trebao zaustaviti na pitanju što odabrati. Jednako je važno pitati kako će se to izvesti.
Gradnja doma
Radovi zimi: Što možete nastaviti, a kada je bolje pričekati?
Radovi zimi ovise o temperaturi, vlazi i podlozi. Provjerite uvjete za bojanje, žbukanje, fasadu, betoniranje i obradu spojeva.
Majstor je napokon slobodan, ali vani je dva stupnja i pada kiša. Može li se nastaviti s bojanjem, žbukanjem ili fasadom, ili se sve odgađa za proljeće?
Bojanje u zatvorenom prostoru s kontroliranom temperaturom često se može nastaviti i zimi. Vanjsko žbukanje, fasaderski radovi i betoniranje traže provjeru vremenskih uvjeta i zaštitu materijala nakon ugradnje. Pritom nije dovoljno pogledati dnevnu temperaturu na mobitelu. Važni su i temperatura podloge, vlaga te uvjeti tijekom vezanja i sušenja.
Radovi zimi zato se ne planiraju po jednom pravilu. Svaki materijal ima svoje granice, a one su upisane u njegov tehnički list. Ista vrsta posla s jednim proizvodom može biti moguća, a s drugim ne.
Unutarnje bojanje
Unutarnje je uvjete obično lakše kontrolirati, ali i ovdje treba razlikovati dvije stvari: uvjete za samu boju i stanje podloge. Za unutarnju boju Jupol Classic JUB traži temperaturu zraka i zida od +5 do +35 °C i vlažnost zraka do 80 %.
Podloga mora biti suha prije prvog premaza. Za nove žbuke i mase za izravnavanje isti tehnički list navodi da prije bojanja trebaju sušiti najmanje jedan dan po milimetru debljine, pri +20 °C i 65 % vlažnosti zraka. To je vrijeme sušenja podloge, a ne vrijeme sušenja boje između premaza. Na hladnijem i vlažnijem zraku podloga se suši sporije.
Topao zrak u sobi ne znači da je i hladan vanjski zid spreman za bojanje. Izvođač treba provjeriti stanje podloge i uvjete koje propisuje proizvođač. Ako se prostor grije, treba ga i provjetravati, kako je objašnjeno u tekstu o provjetravanju doma zimi.
Žbukanje i zidanje
Kod cementnih i vapneno-cementnih proizvoda hladnoća usporava razvoj svojstava, a smrzavanje može oštetiti svježe ugrađen materijal. Zato uvjete treba održavati i nakon završetka nanošenja, a ne samo dok majstor radi. Površina koja je suha na dodir nije nužno spremna za sljedeću fazu rada.
Uvjeti se razlikuju od proizvoda do proizvoda, pa ih treba provjeriti u tehničkom listu konkretne žbuke ili morta. U zatvorenom i grijanom prostoru lakše ih je osigurati. Na vanjskom zidu ili na gradilištu na kojem noću pada mraz to je mnogo teže, a podloga ne smije biti smrznuta.
Izvedba fasadnog sustava
Fasada nije jedan posao, nego niz slojeva: lijepljenje izolacije, armirni sloj, predpremaz i završna žbuka. Svaki od njih ima svoje uvjete.
Postoje proizvodi namijenjeni nižim temperaturama. JUB za zimsku završnu žbuku JUBIZOL Unixil finish winter, koja se priprema uz poseban dodatak, navodi primjenu pri temperaturi zraka i zida od +1 do +15 °C i vlažnosti zraka do 95 %. Navedeni temperaturni raspon odnosi se na taj konkretan završni proizvod i njegov propisani način pripreme. Ne prenosi se automatski na ostale slojeve fasadnog sustava.
I takva žbuka ima uvjete: fasadu treba zaštititi zavjesama na skeli od sunca, vjetra i oborina, a ne radi se za vrijeme kiše, magle ili jakog vjetra. Što sve uključuje izvedba fasade, pisali smo u tekstu Završni sloj fasade nije samo boja.
Betoniranje
Betoniranje pri niskim temperaturama zahtijeva unaprijed dogovorenu mješavinu, pripremljenu podlogu i zaštitu nakon ugradnje. Cemex objašnjava da se voda u svježem betonu koji se ohladi ispod 0 °C smrzava i širi, pa beton mora biti zaštićen dok ne postigne dovoljnu čvrstoću. Podloga, oplata i armatura moraju biti očišćene od leda i snijega.
Mjere poput grijane vode u betonari, dodataka za zimsko betoniranje, zaštitnih prekrivača i izolirane oplate planiraju betonara i izvođač. Potrebno trajanje zaštite i trenutak uklanjanja oplate određuju se prema konkretnim uvjetima i razvoju čvrstoće, a ne samo prema broju proteklih dana. Ako niske temperature dugo traju, a potrebne mjere nije moguće osigurati, Cemex savjetuje da se betoniranje odgodi.
Montaža ploča i obrada spojeva
Montaža gipsanih ploča i obrada spojeva nisu ista faza i nemaju iste uvjete. Za obradu spojeva masom Knauf Uniflott proizvođač navodi da temperatura prostora i podloge ne smije biti niža od približno +10 °C. Spojevi se obrađuju tek kad se ploče više ne mogu mijenjati zbog promjena temperature i vlage, i tek nakon što su izvedeni mokri estrisi. Ako se u istom prostoru još suši žbuka ili estrih, obrada spojeva čeka.
Gdje se materijal čuva prije radova
Provjerite i gdje se materijal čuva prije radova. Uvjeti skladištenja mogu se razlikovati od uvjeta primjene. Jupol Classic, primjerice, mora biti zaštićen od smrzavanja, pa nije dovoljno da ga unesete u toplu prostoriju neposredno prije bojanja. Isto vrijedi za ljepila, žbuke u kantama i mase za spojeve koje su noć provele u negrijanoj garaži ili na kamionu.
Prije nego dogovorite radove zimi
Prije početka dogovorite koje se faze izvode, kojim proizvodima i kako će se održavati potrebni uvjeti. Zatražite tehničke listove proizvoda koje izvođač planira koristiti. U ponudi razjasnite trošak grijanja i zaštite te što se događa u slučaju zahlađenja. Ako se uvjeti iz tehničkih uputa ne mogu osigurati, odgodite tu fazu radova.
Arhitektura i dizajn
Obnovljena seoska kuća u Zagorju: obiteljska priča koja traje od 1903. godine
U Selnici, nedaleko od Marije Bistrice, obitelj Dore Kozjak Ibrulj obnovila je seosku kuću iz 1903. godine. Roditelji su preuzeli većinu radova, bake izradile zavjese i jastučnice, a odbačeni namještaj i drveni pod dobili su novu priliku. Kuća zamišljena kao obiteljsko mjesto za odmor danas prima i goste.
Prije petnaestak godina obitelj Dore Kozjak Ibrulj odlučila je kupiti staru seosku kuću među zagorskim brežuljcima. Bila je gotovo ruševna, godinama zapuštena i bez ulaganja, ali novi vlasnici u njoj su vidjeli priliku za stvaranje vlastitog utočišta u prirodi.
„Kada su moji roditelji kupili kuću, znali smo da nas čeka ogroman posao. Ali od početka smo imali jasnu želju – stvoriti mjesto na koje ćemo moći pobjeći od gradske vreve, družiti se, odmarati i provoditi vrijeme zajedno”, prisjeća se Dora.
Obnova je postupno postala zajednički obiteljski pothvat. Uz građevinske radove, uključivala je prikupljanje i obnovu namještaja te izradu detalja koji i danas određuju izgled interijera.
Obnova u kojoj je sudjelovala cijela obitelj
Svaki član obitelji imao je svoju ulogu, od većih zahvata do završnog uređenja.
„Moji roditelji napravili su većinu posla sami, a mi smo im pomagali koliko smo mogli. Bake su bile zadužene za brojne detalje. Same su šivale zavjese, vezle jastučnice i izrađivale čipkaste obrube za ormariće. Zapravo su upravo one unijele dušu u ovu kuću”, govori Dora.
Zavjese, vez i čipkasti obrubi uklopili su se u seoski interijer, a za obitelj imaju i osobnu vrijednost. Podsjećaju na vrijeme provedeno u uređenju kuće i na ljude koji su sudjelovali u njezinoj obnovi.
Iza cjelokupnog uređenja stoji Dorina majka, dizajnerica interijera. Željela je sačuvati karakter stare kuće i istodobno je prilagoditi potrebama obitelji.
„Ova kuća bila je mamin diplomski rad i od njezine je ideje sve krenulo. Ona uvijek ima vrlo jasnu viziju, a mi ostali dobijemo zadatke. Najljepše je što svi volimo sudjelovati i gledati kako njezine zamisli postupno oživljavaju”, kaže Dora.
Stari namještaj koji pronalazi svoje vlasnike
U interijeru se obnovljeni namještaj, tekstil i drveni detalji nadopunjuju s novijim komadima. Obitelj je dio uređenja gradila oko predmeta koje je već imala, dobila od prijatelja ili pronašla odbačene.
Stari ormar za posuđe, ljuljačka, kreveti i brojni manji predmeti tako su pronašli mjesto u obnovljenoj kući.
„Jako volimo skupljati stari namještaj. Neke komade dobijemo od prijatelja, a neke pronađemo sasvim slučajno. Dogodi se da tijekom šetnje sa psima ugledamo kvalitetan komad koji je netko odbacio pa ga ponesemo kući. Često se šalimo da namještaj zapravo pronalazi nas, a ne mi njega”, priča Dora.
Pronađene komade obitelj zajednički obnavlja, a glavnu ulogu ponovno ima Dorina majka. Njezin odabir povezuje predmete različitog podrijetla u skladnu cjelinu.
Ponovna upotreba namještaja ujedno produžuje njegov vijek i smanjuje potrebu za kupnjom novih komada. U ovoj kući takav pristup proizlazi iz obiteljske sklonosti starim stvarima i želje da ih se sačuva.
Odbačeni drveni pod uklopio se u staru kuću
I podovi su dobili drugu priliku. Umjesto kupnje novog materijala, obitelj je iskoristila odbačeni drveni pod koji je bio dovoljno kvalitetan za obnovu.
„Pod koji danas vidite zapravo je bio odbačen. Tata ga je pobrusio, doradio i ponovno obojio. Sada izgleda kao da je ovdje oduvijek”, objašnjava Dora.
Obnovljeni pod uklopio se u karakter kuće, iako izvorno nije pripadao tom prostoru. Zajedno sa starim namještajem i ručno izrađenim tekstilom povezuje prostorije u cjelinu.
Interijer prilagođen obiteljskom životu
Pri uređenju je trebalo uskladiti izgled stare seoske kuće s praktičnim potrebama njezinih novih vlasnika. Namještaj i dekoracije birani su prema tome kako se uklapaju u prostor i kako će se koristiti.
„Htjeli smo da kuća izgleda skladno, ali i da savršeno funkcionira te odgovara našim potrebama. Nije nam bilo važno da se ističe pojedini komad namještaja, nego da cijelim prostorom vlada harmonija”, ističe Dora.
Zato interijer nema jedan komad oko kojeg se sve podređuje. Njegov izgled nastaje povezivanjem drva, tekstila, obnovljenog namještaja i obiteljskih rukotvorina. Prostor je uređen za boravak, odmor i druženje, što je od početka bila glavna želja vlasnika.
Od rođendana u nedovršenoj kući do prvih gostiju
Jedna od Dorinih najdražih uspomena vezana je uz osamnaesti rođendan. Kuća tada još nije bila dovršena, ali to nije spriječilo obitelj da u njoj okupi prijatelje.
„Kada smo prvi put pozvali prijatelje, kuća još nije bila gotova. Slavili smo moj osamnaesti rođendan, na podovima je još bio beton, a neke sobe nisu bile dovršene. Bilo nas je četrdesetak, svi su bili odlično raspoloženi i govorili su nam kako će ovo biti prekrasno mjesto i da bismo ga trebali otvoriti i drugima”, prisjeća se Dora.
Ta se ideja s vremenom ostvarila. Obnovljena seoska kuća u Zagorju, prvotno zamišljena kao privatno obiteljsko utočište, danas prima i goste.
„Najljepši je osjećaj kada vidimo da su ljudi oduševljeni. Ne zato što se dive onome što smo napravili, nego zato što znamo da će se ovdje osjećati ugodno, odmoriti se i doživjeti upravo ono zbog čega smo mi ovu kuću i stvarali”, govori Dora.
Za nju je dolazak u Selnicu i dalje prilika za predah od svakodnevnih obveza.
„Boravak ovdje, među zagorskim brežuljcima, uvijek me smiri. Napuni me pozitivnom energijom i daje mi snagu za sve obveze koje me čekaju. Ovo je za mene bijeg u mir, mjesto na kojem punim dušu”, zaključuje.
