Gradnja doma
Može li se u staru kuću ugraditi dizalica topline? Evo što sve treba planirati
Prodajno projektna inženjerka u Viessmannu objašnjava kako je to izgledalo na primjeru jedne obiteljske kuće koja je prošla potpunu modernizaciju.
Stare kuće često imaju sentimentalnu vrijednost i karakter koji vlasnici ne žele izgubiti. No mnogi žele i suvremeni komfor: pouzdano grijanje, hlađenje ljeti i niže račune za energiju. Dobra vijest je da to nije ni-ili odluka.
Dizalica topline za staru kuću danas je sasvim izvediva opcija, čak i kad kuća prije nije imala nikakav sustav grijanja. Ivana Lajtman, prodajno projektna inženjerka u Viessmannu, objašnjava kako je to izgledalo na primjeru jedne obiteljske kuće koja je prošla potpunu modernizaciju.
Dizalica topline za staru kuću nije nemoguća misija
Kuća o kojoj je riječ nije imala nikakav sustav grijanja. Prilikom modernizacije, investitor je odlučio da će kompletno grijanje i hlađenje osigurati jednim rješenjem.
“Ova kuća uopće nije imala sustav grijanja i prilikom modernizacije investitor je odlučio da će kompletan sustav grijanja i hlađenja osigurati sa dizalicom topline i solarima na krovu”, objašnjava Lajtman.
U sve prostorije postavljeni su ventilokonvektori, pa se grijanje i hlađenje tijekom cijele godine odvija kroz jedan vodeni sustav, bez potrebe za dodatnim klima uređajima.
Ventilokonvektor je, jednostavno rečeno, uređaj koji pomoću vode iz dizalice topline zagrijava ili hladi zrak u prostoriji, sličan po izgledu klasičnoj klima jedinici, ali spojen na centralni vodeni sustav umjesto na zaseban rashladni krug. Zato jedan sustav, dizalica topline, može opskrbljivati sve prostorije, i za grijanje zimi i za hlađenje ljeti.
Najveći izazov nije dizalica topline, nego instalacije
Sama dizalica topline rijetko je najzahtjevniji dio ovakve obnove. Puno veći posao čeka ispod poda i unutar zidova.
“Naravno, svaka stara kuća koja nije imala razvod grijanja u biti zahtijeva veliki zahvat. Potrebno je napraviti kompletan razvod za vodeni sustav, cjevovode, pronaći mjesto za ogrjevna tijela, odnosno u ovom slučaju ventilokonvektore, i na taj način kompletnu kuću praktički izokrenuti”
Riječ je o velikoj investiciji, ali upravo je to bila želja investitora, zadržati postojeću kuću, a prilagoditi je modernom stanovanju, tako da nijedan dio doma ne ostane hladan. Za nekoga tko planira ugradnju dizalice topline u staru kuću, ovo je ključna poruka: bez obzira koliko je sam uređaj napredan, projekt uspijeva ili propada na kvaliteti razvoda cijevi i planiranju gdje će stati ogrjevna tijela u svakoj prostoriji.
Zašto se podno grijanje i ventilokonvektori često koriste zajedno
U ovoj kući sustav je riješen kombinacijom podnog, površinskog grijanja i ventilokonvektora u svakom prostoru. Podno grijanje koristi se isključivo za grijanje, dok ventilokonvektori mogu i grijati i hladiti.
“Za rad s dizalicom topline to je najčešće rješenje, objediniti podno grijanje i ventilokonvektore”
Razlog kombinacije leži u tome što svaki sustav ima svoju prednost. Podno grijanje sporije reagira jer toplina mora proći kroz sloj estriha i poda prije nego što se osjeti u prostoriji, ali zato daje vrlo ravnomjernu, ugodnu toplinu koja se dugo zadržava, bez hladnih ili prevrućih točaka u sobi. Ventilokonvektor radi suprotno: zrak struji izravno preko izmjenjivača, pa se temperatura u prostoriji mijenja gotovo odmah, čim se uređaj uključi.
“Podno grijanje je malo tromiji sustav, a s ventilokonvektorima možemo brže postići željenu temperaturu u prostoru”
Kombinacijom se dobiva ono najbolje od oba svijeta: stabilna, ugodna osnovna temperatura iz poda, uz mogućnost brze prilagodbe kad zatreba, primjerice hlađenje u vrućem ljetnom danu.
Jedna temperatura više ne mora vrijediti za cijelu kuću
Stare kuće tradicionalno su imale jedan grijni sustav, poput peći na drva ili nekoliko radijatora, gdje je cijela kuća manje-više dijelila istu temperaturu. Suvremeni sustavi to mijenjaju kroz takozvanu zonsku regulaciju, mogućnost da se temperatura u svakoj prostoriji zasebno podešava, neovisno o ostatku kuće.
To znači da spavaća soba može ostati nešto hladnija tijekom noći, dok dnevni boravak zadržava topliju temperaturu tijekom dana, a da se pritom ne mora ručno namještati svaki radijator ili paliti dodatne uređaje. Ovakva mogućnost individualnog upravljanja temperaturom po prostoriji danas se smatra standardom u energetski učinkovitim domovima, a lakše se ostvaruje upravo kombinacijom podnog grijanja i ventilokonvektora, gdje svaki element sustava može raditi neovisno o drugima.
Kako riješiti toplu vodu kada nema mjesta za veliki spremnik
Energetska obnova ne završava na grijanju i hlađenju prostora. Jednako je važna i priprema potrošne, sanitarne tople vode, a stare kuće često nemaju prostor za velik bojler ili spremnik. U ovom je slučaju rješenje bio takozvani modul za svježu vodu.
“Imamo jedan centralni spremnik u kojem zagrijavamo ogrjevnu vodu, koja je u ovoj kući grijana od solarnih kolektora i ujedno od dizalice topline. Taj protočni sustav nudi, bez nekog dodatnog spremnika, opskrbu cijele kuće protočnim sustavom tople vode”
Protočna priprema tople vode znači da se voda zagrijava u trenutku kad je zatrebate, prolaskom kroz izmjenjivač topline, umjesto da se unaprijed zagrijava i čuva u velikom spremniku sanitarne vode. Prednost je očita kod manjka prostora: nije potreban dodatan, često glomazan bojler, jer se sva potrebna toplina osigurava iz jednog centralnog spremnika ogrjevne vode, punjenog solarnim kolektorima i dizalicom topline. Potreba za toplom vodom u kućanstvu lako se unaprijed izračuna, pa se protočni sustav dimenzionira tako da bez problema pokriva svakodnevne potrebe obitelji.
Modernizacija stare kuće bez gubitka njezina karaktera
Ovaj projekt pokazuje da pažljivo planirana modernizacija staroj kući može udahnuti potpuno novi život, a da pritom ne izgubi ono što je čini posebnom. Dizalica topline, u kombinaciji s podnim grijanjem, ventilokonvektorima i solarnim kolektorima, danas omogućuje da i kuća koja nikad nije imala sustav grijanja postane energetski učinkovit, udoban dom tijekom cijele godine. Slično rješenje integracije suvremene tehnologije u postojeći prostor opisali smo i u tekstu Moderne tehnologije u tradicionalnoj istarskoj kući, gdje se dizalica topline uklapa u kuću starijeg karaktera bez narušavanja njezinog izgleda.
Za vlasnike koji razmišljaju o hibridnom pristupu, gdje se dizalica topline kombinira s postojećim plinskim ili uljnim kotlom umjesto potpune zamjene sustava, koristan je i naš tekst Hibridno grijanje: isplati li se kombinirati dizalicu topline i plinski kotao?, dok se detaljnije o samoj tehnologiji podnog grijanja može pročitati u vodiču Podno grijanje – sve što trebate znati prije ugradnje. Šire o tome zašto dizalice topline danas postaju standardan dio modernog stanovanja pisali smo i u tekstu Dizalice topline postaju standard modernog stanovanja.
Propisi i regulative
Pravila ponašanja u naseljima: Buka, radovi, parkiranje, otpad i odnosi sa susjedima
Život u stambenoj zgradi ili naselju svakodnevno nas dovodi u dodir sa susjedima na koji se rijetko unaprijed pripremimo. Buka iz susjednog stana, radovi koji traju danima, automobil parkiran preko pola pločnika ili vreće otpada ostavljene pored kontejnera znaju izazvati napetosti koje se mogu izbjeći poznavanjem osnovnih pravila. Hrvatsko zakonodavstvo prilično jasno propisuje granice dopuštenog ponašanja u zajedničkom stanovanju, a poznavanje tih pravila često je najbrži put do mirnog suživota. U nastavku donosimo pregled propisa koji uređuju buku, radove, parkiranje i otpad, uz praktične savjete za rješavanje najčešćih susjedskih nesuglasica.
Buka u stambenim zgradama: Što točno kaže zakon?
Temeljni propis koji uređuje ovo područje je Zakon o zaštiti od buke, koji dan dijeli na tri razdoblja: dan od 7 do 19 sati, večer od 19 do 23 sata te noć od 23 do 7 sati. Za svako razdoblje propisane su različite dopuštene razine buke.
Prema Pravilniku o najvišim dopuštenim razinama buke, u stambenim i pretežito stambenim zonama dopuštena razina iznosi 35 decibela danju i 25 decibela noću. Glasna zabava, bušenje zida ili pojačana glazba nakon 23 sata zato mogu predstavljati prekršaj, bez obzira na to je li riječ o radnom danu ili vikendu.
Zakon zabranjuje aktivnosti koje u boravišnim prostorima stvaraju buku štetnu za zdravlje tijekom cijelog dana, a ne samo noću. Novi izvori buke unutar zgrade, poput dizala ili klimatizacijskih uređaja, ne smiju povisiti postojeću razinu buke u boravišnim prostorijama za više od jednog decibela.
Ako susjed učestalo prekoračuje dopuštene granice, može se obavijestiti sanitarna inspekcija, samostalno ili preko predstavnika suvlasnika. Inspekcija može provesti mjerenje i podnijeti optužni prijedlog. Visina kazne ovisi o težini i ponavljanju prekršaja, pa je aktualne iznose najbolje provjeriti kod Državnog inspektorata.
Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi
Radovi u stanu: Kada je potrebna suglasnost susjeda?
Renoviranje stana jedno je od najčešćih izvorišta sukoba u zgradama, a pravni okvir za to postavlja Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Prema članku 82. tog zakona, suvlasnik s uspostavljenim etažnim vlasništvom smije o vlastitom trošku izvršiti prepravke u stanu, uključujući promjenu namjene, bez traženja odobrenja ostalih suvlasnika, uz uvjet da se pridržava građevinskih propisa. Ta sloboda ipak ima jasne granice: promjena ne smije oštetiti zgradu ni druge dijelove nekretnine, ne smije narušiti vanjski izgled zgrade i ne smije ugroziti sigurnost osoba, zgrade ili drugih stvari. U praksi to znači da se namještanje kuhinje, postavljanje poda ili preslagivanje nenosivih pregrada obično može izvesti bez ičije dozvole, dok probijanje nosivog zida ili promjena rasporeda prostorija koja utječe na susjedne stanove traži oprez i, često, stručnu procjenu.
Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Situacija se mijenja čim radovi izlaze iz okvira uređenja vlastitog stana i dotiču zajedničke dijelove zgrade, poput fasade, krova, dizala ili zajedničkih instalacija. Zakon tada zahtijeva širi konsenzus suvlasnika, a razlikuje se hoće li se posao smatrati redovitim ili izvanrednim upravljanjem. Za poslove koji premašuju okvir redovitog upravljanja, poput većih popravaka, dogradnje, nadogradnje ili preuređenja, potrebna je suglasnost svih suvlasnika, a u slučaju sumnje smatra se da posao premašuje redovito upravljanje. S druge strane, o poslovima koji se tiču isključivo redovitog upravljanja stvari suvlasnici odlučuju većinom glasova, pri čemu se većina računa prema veličini suvlasničkih dijelova, a ne prema broju suvlasnika.
Parkiranje u naselju: Pravila koja se često zaobilaze
Parkiranje je područje gdje se zakonske odredbe i svakodnevna praksa najviše razilaze. Zakon o sigurnosti prometa na cestama jasno definira gdje se vozilo ne smije zaustaviti ni parkirati. Zabranjeno je parkirati na udaljenosti manjoj od 15 metara ispred i iza oznake stajališta javnog prijevoza, kao i na mjestu koje bi onemogućilo pristup drugom vozilu radi parkiranja ili izlazak već parkiranom vozilu. Za takav prekršaj propisana je novčana kazna čiji točan iznos određuje prekršajni postupak.
Parkiranje na zelenim i drugim nepredviđenim površinama, poput pješačkih i biciklističkih staza, smatra se prekršajem koji nadzire komunalno redarstvo. Takvo ponašanje oštećuje javne površine i otežava održavanje okoliša. Pravila i visine kazni razlikuju se ovisno o odlukama pojedinog grada ili općine. Prometna policija pritom nadzire opću sigurnost prometa, dok je za kršenje komunalnog reda najčešće zaduženo komunalno redarstvo.
U zgradama s garažama ili dvorišnim parkiralištima čest je problem blokiranje tuđeg mjesta ili ulaza i izlaza. Takve situacije najbolje je spriječiti jasnim rasporedom parkirnih mjesta u međuvlasničkom ugovoru. Time se smanjuje prostor za svakodnevne nesporazume i sukobe među stanarima. Ako dogovor nije moguć, a vozilo trajno ometa druge stanare, može se kontaktirati prometno ili komunalno redarstvo. U krajnjem slučaju moguće je zatražiti i premještanje vozila paukom.
Otpad i njegovo razvrstavanje
Gospodarenje otpadom u naseljima uređuje Zakon o gospodarenju otpadom, koji obvezuje jedinice lokalne samouprave na organizaciju sustava odvojenog prikupljanja. Prema definiciji iz zakona, komunalni otpad obuhvaća miješani komunalni otpad i odvojeno sakupljeni otpad iz kućanstava, uključujući papir, karton, staklo, metal, plastiku, biootpad, tekstil te glomazni otpad poput madraca i namještaja. Odvajanje tih frakcija više nije preporuka nego obveza svakog kućanstva. Novije gradske odluke idu i korak dalje pa uvode obvezu određivanja prostora za spremnike za odvojeno prikupljanje otpada već prilikom projektiranja i gradnje novih višestambenih zgrada.
Za veće komade namještaja, kućanske uređaje ili građevinski otpad nastao manjim popravcima u stanu, građani se ne moraju snalaziti sami. Osoba koja upravlja reciklažnim dvorištem dužna je bez naknade zaprimiti opasni komunalni otpad, otpadni papir, drvo, metal, staklo, plastiku, tekstil i krupni otpad nastao u kućanstvu korisnika usluge na području nadležne jedinice lokalne samouprave. Osim odvoza u reciklažno dvorište, većina komunalnih društava jednom ili više puta godišnje omogućuje i organizirani odvoz glomaznog otpada izravno s kućne adrese. To je posebno korisno prilikom većih renovacija kada nastaje veća količina otpada koju nije praktično odlagati postupno.
Razvrstavanje otpada: Kako pravilno odvajati smeće i izbjeći neugodne mirise ljeti
Kućni red i odnosi sa susjedima
Iza svih navedenih propisa stoji kućni red zgrad. On objedinjuje pravila o buci, korištenju zajedničkih prostora, odlaganju otpada i ponašanju u dvorištu. Novim zakonskim rješenjima više nije samo preporuka, već pravno obvezujući dokument sa sankcijama za nepridržavanje. Dio pravila propisuje se jedinstveno, dok ih suvlasnici mogu prilagoditi posebnostima svoje zgrade.
Za održavanje zajedničkih prostora, instalacija i dizala koristi se pričuva koju je dužan uplaćivati svaki suvlasnik. Redovito plaćanje pričuve omogućuje upravitelju da kvarove i probleme riješi prije nego što prerastu u veće sukobe.
Ako se susjedski spor ipak zaoštri, prvi korak trebali bi biti razgovor te posredovanje predstavnika suvlasnika ili upravitelja. Dostupne su i usluge mirenja, dok se inspekcije, prekršajni sud ili građanska parnica uključuju tek kada dogovor nije moguć.
Otvoren razgovor, poštivanje sati mira, pažljivo parkiranje i pravilno odlaganje otpada male su geste koje dugoročno čuvaju dobre susjedske odnose. Kada se pravila prekrše, zakon nudi mehanizme za rješavanje problema bez nepotrebne eskalacije.
Kućni red u stambenim zgradama: Što smijete, a što ne kada živite sa susjedima?
Poznavanje ovih pravila najbolji je alat za mirno susjedstvo, ali zakon rijetko treba biti prvi potez. Otvoren razgovor prije radova, obzir prema satima mira i uredno parkiranje često riješe ono za što bi inače trebala inspekcija. Naselje u kojem se ta pravila poštuju, makar i neformalno, obično je i naselje u kojem se ugodnije živi.
Propisi i regulative
Kućni red u stambenim zgradama: Buka, zajednički prostori, ljubimci i odgovornost stanara
Suživot u stambenoj zgradi oduvijek je zahtijevao određenu dozu obzira prema susjedima, no do lipnja 2025. godine u Hrvatskoj nije postojao jedinstven zakonski kućni red. Svaka zgrada donosila je vlastita pravila, često nejasna, nedosljedna ili naslijeđena iz vremena društvenog vlasništva, pa su nesuglasice oko buke, zajedničkih prostora ili kućnih ljubimaca bile svakodnevica. Stupanjem na snagu Pravilnika o kućnom redu u zgradama (NN 86/2025) to se promijenilo: pravila su sada precizno propisana i obvezujuća za sve suvlasnike i korisnike stanova diljem zemlje.
Novi zakoni o gradnji: Brže dozvole, ali i nova pravila koja nitko ne smije zaobići
Pravna osnova: Zašto sada postoji jedinstven kućni red?
Pravilnik nije samostalan propis, nego je donesen na temelju Zakona o upravljanju i održavanju zgrada (NN 152/24), koji je na snazi od 1. siječnja 2025. godine i koji je u cijelosti preuredio odnose između suvlasnika, predstavnika suvlasnika i upravitelja zgrade. Prije tog zakona pitanja kućnog reda uređivao je isključivo Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, prema kojem su suvlasnici sami donosili takozvanu Odluku o kućnom redu, bez jedinstvenog sadržaja i bez tijela koje bi je provodilo. Danas ministarstvo nadležno za graditeljstvo propisuje opća pravila na nacionalnoj razini, dok suvlasnici zadržavaju mogućnost prilagodbe pojedinih odredbi svojoj zgradi, o čemu više u nastavku.
Tko je odgovoran za poštivanje kućnog reda?
Pravilnik jasno definira krug osoba na koje se pravila odnose. Obveza se ne odnosi samo na vlasnike stanova, nego na sve koji se koriste zgradom, uključujući najmoprimce i posjetitelje. Suvlasnik pritom snosi odgovornost za ponašanje trećih osoba koje borave u njegovom stanu, bilo da je riječ o podstanarima ili gostima. Vlasnici koji iznajmljuju nekretninu dužni su predstavniku suvlasnika dostaviti ime, prezime i kontakt podatke svojih najmoprimaca, čime se osigurava da netko uvijek snosi odgovornost za eventualne prekršaje.
Nepridržavanje kućnog reda tretira se kao neuredno izvršavanje obveza iz međuvlasničkog ugovora, što otvara mogućnost novčanih naknada propisanih spomenutim Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada.
Grafiti na fasadi? Grad Zagreb plaća uklanjanje – i daje do 750 eura za kamere
Buka i kućni mir: Kada je tišina obavezna?
Najčešći izvor sukoba među susjedima svakako je buka. Pravilnik po prvi put precizno određuje termine u kojima je potrebno poštivati mir. Radnim danom kućni mir vrijedi od 15 do 17 sati te od 22 do 7 sati ujutro, dok vikendom i blagdanom razdoblje mira traje od 13 do 17 sati te od 22 do 9 sati. U tim terminima razina buke mora biti ograničena tako da se ne čuje izvan stana ili prostorije, što znači da glasna glazba, vikanje ili druge zvučne smetnje predstavljaju kršenje pravila.
Pravilnik dopušta iznimke za proslave. Stanar koji planira rođendan ili drugo slavlje smije odstupiti od propisanih termina mira, pod uvjetom da druge suvlasnike o tome obavijesti najmanje dva dana ranije i da zabava ne traje dulje od ponoći. Suvlasnici zgrade mogu i natpolovičnom većinom glasova donijeti odluku kojom se termini kućnog mira drukčije uređuju, prilagođeno specifičnostima svoje zgrade.
Buka u stanu: Zašto nije samo neugodnost i kako se od nje možemo zaštititi
Kad kućni red ne pomaže: Prijava prekomjerne buke
Ako susjed sustavno ignorira kućni red, na snagu stupa poseban propis, Zakon o zaštiti od buke (NN 30/09, 55/13, 153/13, 41/16, 114/18). Nadzor nad odlukama koje donose predstavnička tijela jedinica lokalne samouprave u vezi s bukom provodi komunalno redarstvo, koje ima ovlast poduzeti upravne mjere, predložiti pokretanje prekršajnog postupka i naplatiti kaznu na mjestu prekršaja. Za slučajeve kada buka prelazi propisane razine za više od 5 decibela, nadležni su sanitarni inspektori Državnog inspektorata, koji mogu usmenim rješenjem narediti mjere za otklanjanje problema. Praktično to znači da stanar koji trpi kontinuiranu buku od susjeda, primjerice od ugostiteljskog lokala u prizemlju zgrade ili prekomjerne glazbe, prijavu može uputiti komunalnom redarstvu svoje jedinice lokalne samouprave, a za teže slučajeve i sanitarnoj inspekciji.
Radovi u stanu podliježu posebnim pravilima
Renoviranje stana također je regulirano Pravilnikom. Bušenje, rušenje zidova i slični radovi dopušteni su radnim danom od 8 do 20 sati, a subotom od 9 do 19 sati. Nedjeljom i blagdanom građevinski radovi nisu dopušteni, osim u slučaju hitnih popravaka poput puknuća cijevi. Prije početka radova stanar je dužan najmanje dva dana ranije obavijestiti susjede o vrsti, početku i očekivanom trajanju radova. Za vrijeme trajanja radova ne primjenjuju se odredbe o sprječavanju buke iz članka 6. Pravilnika, što znači da je buka od bušilice ili čekića unutar dopuštenih termina zakonski opravdana, iako je i dalje preporučljivo obzirno postupanje prema susjedima.
Ove skrivene troškove renovacije stana gotovo nitko ne planira unaprijed
Zajednički prostori: Pravila za dvorište, stubište i podrum
- Zajednički prostori poput dvorišta, stubišta, tavana, podruma i praonica smiju se koristiti isključivo u skladu s njihovom namjenom
- Korisnici su dužni održavati čistoću tih prostora i čuvati ih od oštećenja
- U hodnicima, stubištima i vežama zabranjeno je ostavljati bicikle, kolica za kupovinu, obuću ili druge predmete koji mogu ometati prolaz ili predstavljati požarni rizik
- Iznimka postoji ako suvlasnici natpolovičnom većinom odluče drukčije, primjerice dopuste ostavljanje bicikala uz uvjet da slobodan prolaz iznosi najmanje 1,25 metara i da mjesto nije predviđeno kao evakuacijski put
Zajedničko dvorište ne smije se koristiti za trajno skladištenje građevinskog materijala, parkiranje neispravnih vozila ili pranje automobila, osim ako suvlasnici izričito ne odluče drugačije. Zabranjeno je i samovoljno ograđivanje dijela dvorišta za osobno parkiranje. Ulazna vrata zgrade moraju biti stalno zaključana ili osigurana električnom bravom, a podrumska i tavanska vrata trebaju biti zaključana radi sigurnosti svih stanara. Cvijeće i bilje na balkonima mora biti u posudama koje zadržavaju vodu i koje su osigurane od pada, a zalijevanje ne smije oštećivati pročelje, prozore ili ometati prolaznike ispod.
Kućni ljubimci u stambenoj zgradi
Držanje kućnih ljubimaca u stanovima dopušteno je, no uz jasne obveze prema vlasnicima, koje propisuje i sam Pravilnik i, na širem planu, Zakon o zaštiti životinja (NN 102/17, 32/19, 78/24). Prema Pravilniku, vlasnik je dužan počistiti izmet životinje na svim dijelovima zgrade i okućnice te osigurati da ljubimac ne uznemirava druge stanare. Životinje se ne smiju ostavljati bez nadzora u zajedničkim prostorima poput hodnika ili dvorišta, a hranjenje napuštenih životinja u zajedničkim dijelovima zgrade izričito je zabranjeno.
Zakon o zaštiti životinja dodaje širi okvir: kućnim ljubimcima moraju se osigurati uvjeti držanja u skladu s njihovim potrebama, a jedinice lokalne samouprave dužne su osigurati nadzor nad obveznim mikročipiranjem pasa, pri čemu nadzor provode upravo komunalni redari. Suvlasnici mogu natpolovičnom većinom donijeti dodatna pravila prilagođena vlastitoj zgradi, primjerice odrediti obvezu prijave broja i vrste ljubimaca predstavniku suvlasnika.
Pričuva pod povećalom: Tko njome upravlja i zašto je obavezna
Sankcije i rješavanje spora sa susjedom
Kada dođe do sukoba, prvi korak je uvijek pokušaj dogovora ili obraćanje predstavniku suvlasnika, koji je zadužen za provedbu kućnog reda u zgradi. Ako to ne uspije, nepridržavanje kućnog reda tretira se kao neuredno izvršavanje obveza iz međuvlasničkog ugovora, za što su Zakonom o upravljanju i održavanju zgrada predviđene novčane naknade. Za slučajeve prekomjerne buke izvan okvira kućnog reda, kao što je već spomenuto, nadležno je komunalno redarstvo, a za teže povrede i sanitarna inspekcija prema Zakonu o zaštiti od buke. U krajnjem slučaju, spor se može riješiti i sudskim putem, no zakonodavac je ovim izmjenama upravo želio smanjiti broj takvih sporova jasnijim i provedivijim pravilima.
Kako se pravila objavljuju i prilagođavaju?
Upravitelji zgrada dužni su u roku od 60 dana od stupanja Pravilnika na snagu sadržaj kućnog reda učiniti vidljivim svima koji ulaze u zgradu, najčešće u obliku ploče istaknute na zidu u zajedničkom prostoru. Suvlasnici svake zgrade zadržavaju pravo donošenja posebnih pravila kućnog reda natpolovičnom većinom glasova, čime mogu urediti pitanja koja opći Pravilnik ne pokriva, ili prilagoditi propisane termine i uvjete specifičnostima svoje zgrade, primjerice drugačije urediti sate dnevnog i noćnog odmora ili pravila o ostavljanju bicikala.
Zona pobjede: Kako održavanje zgrada može spasiti domove?
Novi zakonski okvir, koji čine Zakon o upravljanju i održavanju zgrada, Pravilnik o kućnom redu u zgradama, Zakon o zaštiti od buke i Zakon o zaštiti životinja, unosi red u područje koje je dugo bilo prepušteno tumačenju i dobroj volji susjeda. Jasno propisani termini kućnog mira, pravila za zajedničke prostore, obveze prema kućnim ljubimcima, jasno definirana odgovornost stanara te konkretni mehanizmi prijave i sankcioniranja olakšavaju suživot i smanjuju prostor za sukobe. Poznavanje ovih pravila korisno je svakom stanaru, bez obzira posjeduje li stan ili ga iznajmljuje.
