Austrijska kompanija, koja razvija svoje projekte u Mađarskoj, Slovačkoj i Ukrajini, projekt u Hrvatskoj nazvala je “Meridian 16 BUSINESS PARK“, a ideja je od samog starta bila jasna – postati vodeća eko industrijska zona u Hrvatskoj. I ekološka, i ekonomska. Iskorak koji je napravljen krajem listopada konačna je potvrda da je cilj već sada dobrim dijelom ostvaren.

“Meridian 16 BUSINESS PARK“, naime, dobio je međunarodni certifikat zelene gradnje, DGNB GOLD, što je razina koju do sada u Hrvatskoj nitko nikada nije imao! Tim povodom, u ponedjeljak 2. prosinca 2019. navečer, u prostorijama Centra za posjetitelje Turističke zajednice grada Velike Gorice, održana je svečanost dodjele ovog prestižnog certifikata, koji je službeno uručio predsjednik Austrijskog savjeta za zelenu gradnju g. Peter Engert. Brojni gosti i partneri, među kojima i velikogorički gradonačelnik g. Dražen Barišić, državni tajnik Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja g. Željko Uhlir te direktorica Austrijskog ureda za vanjsku trgovinu gđa Sonja Holocher-Ertl, došli su čestitati vodstvu tvrtke na uspjehu koji ovaj business park čini posebnim i još atraktivnijim za investitore.

U postupku dobivanja DGNB certifikata, kroz mnoštvo kriterija, raspoređenih u pet kategorija, procjenjuju se svi glavni aspekti održivosti: ekološka kvaliteta, socio-kulturna kvaliteta, ekonomska kvaliteta, tehnička kvaliteta i kvaliteta procesa. Sve te uvjete “Meridian 16 BUSINESS PARK” je ispunio, odreda dobio visoke ocjene, čime je jedna od najvećih poslovnih zona u Hrvatskoj postala i jedina s ovim certifikatom prema konceptu URBAN DISTRICT certifikata.

I ne čudi to osobito, budući da su prednosti ovog projekta vidljive čak i laicima. Uz sjajnu prometnu povezanost – na 20 kilometara od centra Zagreba, u blizini zračne luke, uz željezničku prugu i nadomak izlazima autocesta – ovo je zemljište od čak 109 hektara, pri čemu se u svakom trenutku investitori moraju držati prihvatljivih ekoloških standarda, a Velika Gorica kao šesti grad po veličini u Hrvatskoj, smješten u blizini glavnoga grada, najbrže je rastuće područje s izvrsnim izborom kvalificirane radne snage. A uz sve to, Meridian 16 ima i jasno i pametno razrađenu daljnju budućnost razvoja.

U tijeku je prva faza, u kojoj je predviđeno korištenje 240.000 m2 zemljišta, dok će u drugoj fazi biti iskorišteno 260.000 m2, a u trećoj, posljednjoj, čak 550.000 m2.

– Želimo osigurati investitorima stručnu podršku naših savjetnika, projektanata, izvođača…, ali i savjetovanje tijekom cijelog procesa, od kupoprodaje zemljišta, preko izrade projekata i ishođenja dozvola, do same gradnje, ali i funkcioniranja nastale građevine – rekla je Ivana Bakunić, direktorica razvoja projekta, ističući kako su posebno važna načela zelene i održive gradnje.

Prevedeno, to znači da će se, uz građevine koje će podizati gospodarski subjekti, ovdje planski uređivati i zelene površine, sve s ciljem da cijeli ovaj prostor bude produktivan u gospodarskom smislu, ali da ujedno bude i ugodno okruženje za svakog radnika i posjetitelja koji se tu zatekne. Upravo zato je početak radova na ovom prostoru, s oko milijun “kvadrata” najvećem u ovom dijelu Europe certificiranom DGNB-jem, umjesto klasičnim postavljanjem kamena temeljca, označila sadnja 80 stabala platana. Gospodarstvo i ekologija, prema svemu sudeći, nikad u Hrvatskoj nisu ovako usko surađivali…

– Zelena gradnja nema alternative; osigurava nam svima bolje mjesto za život i rad, smanjuje potrošnju svih resursa s posebnim naglaskom na energente, smanjuje emisije CO2 i negativan utjecaj gradnje na okoliš, a pozitivno utječe na gospodarski rast i razvoj zelenih poslova. Poslovne zone posebno su atraktivne za primjenu zelenih principa gradnje, kako u svom infrastrukturnom razvojnom konceptu, tako i u privlačenju zelenih investicija – istaknuo je Dr. Richard Teichmann, prvi čovjek ovog projekta.

U ovom trenutku izgrađena su tri objekta, Atlantic Grupa u strateškom partnerstvu s kompanijom Kamgrad, Palco i FAS Logistika prvi su iskoristili priliku, a još je šest investitora u procesu ishođenja dozvola odnosno pripreme za početak gradnje. Vrlo brzo, nema sumnje, cijela će ova priča dobiti još veći zamah, još će više radnika zadovoljno dolaziti na posao u ovu oazu zelenila, mira, spokoja i kvalitetnoga gospodarskog doprinosa.

Već odavno želim napisati članak o svom viđenju globalnog učinka klimatskih promjena, ali kao da sam čekala komentare još nekih novinara i kolumnista, a koji su redom proteklog vikenda (28./29. rujan 2019.) pisali o predmetnoj temi uz veliki osvrt na ponašanje i aktivizam švedske djevojčice Grete Thunberg.

Istina je da su gledišta polarizirana – jedni kažu da ljudska aktivnost nema veze s klimatskim promjenama te da bi se isto događalo sa i bez razvojnog momenta civilizacije, jednostavno zbog prirodnog slijeda događaja na zemljinoj površini, njenoj unutrašnjosti ili pak svega što je u svemiru okružuje. Drugi su pak gorljivi zagovornici teze da je evolucija čovječanstva, doguravši do 4. industrijske revolucije, uz nesagledljiv rast populacije u svjetskim urbanim sredinama te ekonomski rast posebice istočnih zemalja, dovela do razornih utjecaja na prirodna kretanja i klimatske promjene koje onda uzročno posljedično dovode do prirodnih nepogoda katastrofalnih razmjera. Složit ćemo se svi, svjedoci smo sve većih ekstrema u ponašanju majčice prirode, a svakog dana svjedočimo nekom uraganu, prebrzom otapanju ledenjaka, nekoj poplavi, požaru, toplinskim valovima, nestanku biljnih ili životinjskih vrsta!

Mene osobno, od svega navedenog, više zabrinjava ono što bez obzira na globalno pozicioniran izvor problema, najčešće uzrokovan klimatskim promjenama, neke posljedice osjetimo ili ćemo tek osjetiti vrlo lokalno. Zabrinjava me makar i najmanja mogućnost za podizanjem razine mora tako da ispašta neki od naših obalnih ili otočnih gradova; ne sviđa mi se činjenica da više gotovo i nemamo godišnja doba, već najčešće cijela godina liči na vruće toplo ljeto ili prohladnu i kišnu zimu; kao običnog stanovnika Hrvatske zastrašuju me informacije o previše plastike u moru, o onečišćenom moru fekalijama, o hrpama nepravilno prikupljenog i nezbrinutog otpada po gradovima; do ludila me dovodi gužva na prometnicama u Zagrebu…dakle, neko naše ponašanje uzrokuje sve navedeno.

No, često kažem da sam zaista sretna, kao i mnogi koji našu zemlju posjećuju kao turisti, jer se čini da još uvijek udišemo čisti zrak (C02 u našoj zemlji i nije neki problem u odnosu na druge razvijene zemlje), pijemo zdravu i sigurnu vodu, za naše Jadransko more reći će da je među najljepšima na svijetu, bogatstvo šuma je još uvijek tu…i sada se pitam da li sve navedeno, i dobro i loše, treba uzeti zdravo za gotovo, ili ipak trebamo promisliti – tko je za što kriv? Što se može učiniti da se negativizmi racionalno anuliraju, a s druge strane slavi zaštićena priroda, naši Bogom dani resursi, ljepota našeg prostora, bioraznolikost, zdrava hrana koju takvom moramo i sačuvati?

Pretpostavljam da svatko od nas u sebi i za sebe i svoje bližnje priželjkuje scenarij u kojem bi se moglo u zdravom i sigurnom zelenom okruženju živjeti i uživati do vijeka…moje želje odavno idu ka  zelenom, gospodarstvu i životu općenito! Koliko god da sam svjesna činjenice da već pomalo i u Hrvatskoj pretjerujemo s pojmovima smart, green, sustainable, digital…(da, da sve smo uspjeli preuzeti iz engleskog govornog područja)…ne nalazim problematičnim da se dio stručne javnosti u našoj zemlji bavi s pojmovima koji će nam osigurati kvalitetniji i zdraviji životni i radni prostor, održivija prometna rješenja, manje smeća zbog manje konzumerizma i više recikliranja već upotrijebljenih stvari. Ne vidim ništa loše u ljepšim i kvalitetnijim zgradama građenim prema zelenim standardima i održivom krajobrazu kakve više susrećemo u zapadnom dijelu Europe, a kod nas nešto manje…

I dok su dva main stream dnevna lista proteklog tjedna pisala ili za ili protiv djelovanja mlade Grete Thunberg, istovremeno smo čitali o slavnom talijanskom arhitektu Stefanu Boeriu koji je ovih dana gostovao u Hrvatskoj, autoru Vertikalne šume u Milanu – koncepta koji se sastoji od dva nebodera unutar kojih su luksuzni stanovi s terasama na kojima je zasađeno živo drveće. On je stručnjak koji sa stajališta odgovornog arhitekta vraća zelenilo u gradove, aktivist je za gradnju u suradnji s prirodom, vizonar, futurolog, sveučilišni profesor, zaljubljenik u mogućnost da stvaranjem velikih zelenih zidova u gradovima jednim dijelom utječe i na smanjenje efekata klimatskih promjena na urbane sredine. Ispravno ili krivo? Izazov ili odgovor na probleme izazvane prekomjernom nekvalitetnom izgradnjom? Prosudite sami.

Greta je možda u svemu pretjerala, naivno, sama po sebi ili navigirana svjetskim liderima i političkim zahtjevima. Zasigurno bi se kao mlada djevojka mogla baviti i trivijalnijim stvarima od toga da svjetske čelnike, svoje najbliže, svoje kolege po školama diljem svijeta uvjerava da nešto s klimom nije kako treba, da se ledenjaci prebrzo tope, prebrzo diže razina mora, prečesto stvaraju uvjeti za prirodne nedaće koje najčešće pogađaju one najsiromašnije – ili sušom, ili požarom, ili poplavom…migracija uzrokovanih klimatskim promjenama neću se ovdje ni doticati, preteška tema. I da se vratim na Gretu, gotovo da je razumijem. Moja je malenkost, u 8.c razredu osnovne škole „Ivice Gojak“ na Turnju kraj Karlovca, davne 1985. godine napisala članak pod nazivom „Opstanak“. Čitajući novine s natpisima „Hoće li čovjek izumrijeti?“ počela sam razmišljati o izumiranju čovječanstva zbog nepromišljenog naoružavanja, jer tada je velika tema bilo nuklearno oružje. Zapitala sam se, kao mlada osoba, zašto znanstvenici ne rade na tome da stvaraju pozitivno okruženje za razvoj civilizacije, a ne da se bave razvojem nuklearnih postrojenja. U brizi za Planet, iako potaknuta temom globalnog naoružanja, tražila sam kroz članak odgovor na pitanje jesmo li kadri preživjeti u uvjetima između dva ledena doba i zašto se u međuvremenu ne borimo za pravu stvar već za samouništenje??? Već sam tada razmišljala globalno strahujući za lokalno. Da li sam tada naslutila ratna zbivanja koja su nastupila samo par godina kasnije u našoj zemlji i da li sam zamišljala da će se klima mijenjati na način da nas opet čeka neko izumiranje i novo ledeno doba? Ne znam što sam tada slutila, ali znam da sam članak napisala i zahvaljujući mom cijenjenom profesoru hrvatskog jezika iz Karlovca, članak je u ratnim vihorima preživio i sada uokviren krasi zid u mojoj radnoj sobi.

Malih Greta ima puno, mladi su ljudi po prirodi buntovnici i aktivisti, imaju pravo propitivati, stoga bih radije da Gretu gledamo kao ambiciozno i znatiželjno dijete, a manje kao psihopatsko stvorenje u raljama aktualne svjetske politike. Možda izraste u znanstvenicu koja će doprinositi čovječanstvu. Ugledajmo se također na gospodina arhitekta Boeria, njegov rad inspirira, a zasigurno usrećuje ljude koji rade ili žive u njegovim urbanim Vertikalnim šumama. Znanstvenicima koji odmahuju rukom na efekte klimatskih promjena također treba zaviriti u stručne radove i zapise…budućnost, kasnije pretvorena u povijest će pokazati što se točno zbilo. A svi mi koji danas imamo priliku učiniti korak naprijed u kvaliteti života u gradovima i selima, koji možemo očistiti svoj kvart od prometne gužve i smeća, a more i rijeke od plastike, koji možemo saditi više drveća i cvijeća u urbanim sredima…učinimo to, priroda će nam vratiti na najljepši mogući način. 

Kao odgovor na pitanje iz naslova…kao autor ovog članka…potpisujem sredinu, zeleni put kao jedini ispravan, logičan i održiv put izmedju dvije krajnosti. To je za mene zov i izazov istovremeno