U posljednje je vrijeme vrlo popularno zidove oblagati starim ciglama. Neki kod renoviranja stanova ostavljaju stare zidove u cigli, ali tako se može pojaviti problem s lošom izolacijom.

Umjesto kupovanja dekorativne opeke, mi vam u suradnji s Teom Jurković donosimo ideju kako da sami obojite zidove i date im izgled stare cigle.

Za to vam trebaju obične akrilne boje. Kistom nanesite sivu boju na zid. Pokreti nisu važni za početak, tek da na zid nanesu različite nijanse i da ne pokrijete cijeli zid.

Nakon toga boju utrljate u zid vlažnom maramicom ili namočenom pamučnom krpicom. Postupak ponavljate dok ne izgubite oštre poteze kista.

Kad se zid posuši, treba vam samoljepljiva šablona na kojoj ste izrezali oblike kojima želite ukrasiti svoj zid. S malo boje, bez velikog pritiska bojite zid preko šablone. Ne morate biti previše precizni u bojenju jer ćete tako postići autentičnost stare cigle.

Kad se zid posuši, vrijeme je za patiniranje s uljanim bojama. Vintage efekt na zidovima postići ćete običnom slikarskom uljanom bojom u nijansi cigle i čokolade. Uvijek se kreće sa svjetlijom bojom i treba je dobro rastrljati kako na zid ne biste nanijeli previše boje. Naime, ova se boja teško uklanja sa zidova ako pogriješite. Kružnim pokretima unesite boju cigle na dijelove vašeg zida.

Kutove naglasite bojom čokolade, opet kružnim pokretima s rastrljanom bojom.

Ako ste ljubitelji 3D zidnih obloga, takav efekt možete dobiti istim ovim postupkom. Ono što ćete promijeniti je da u prvom koraku sivo – bijelu boju koju ste nanosili kistom zamijeniti glet masom za zidove koju ćete nanositi špatulicom.

Nakon što se zid dobro osuši, ostali su efekti isti kao i kod 2D zida.  

U različitim bojama, moderna, standardne crvene boje ili pak crna. Terakota, odnosno najjednostavnija vrsta keramike, bez problema može se prilagoditi različitim prostorima i obogatiti ih. Raditi s njome nije jednostavno, a o tome nam svjedoči kostimografkinja koja se prekvalificirala u keramičarku.

„Put je zapravo bio relativno kratak, iz kostimografije sam uvijek bila najviše oduševljena procesom stvaranja iz nule, što znači da biraš materijale, odlučuješ o krojevima, ne nabavljaš gotove proizvode po dućanima, nego baš surađuješ s krojačima, ulaziš u radionice i prisustvuješ i pridonosiš samom procesu stvaranja“, objašnjava nam kostimografkinja i keramičarka Martina Franić.

Prilike za takav rad nije bilo puno u Hrvatskoj pa je počela proučavati glinu. Krenula je s ručnim izrađivanjem, što je prvi korak gdje se od malih valjaka gline gradi objekt, a onda je otkrila kolo.

„Mene još uvijek, dan danas, taj prvi izum fascinira, kotač, kolo, to je meni fascinantno da se neka stvar okreće, pokreće drugu stvar, iz nje se stvara nešto novo. Da bi uopće krenula u to i nabavila sebi taj skupi stroj, krenula sam prvo u Školu primijenjene umjetnosti gdje sam si iznajmila kolo na par sati i tamo sam imala prvi svoj susret s kolom gdje mi je sve bježalo. Od kola i od mene, bila sam samo jako jako prljava, a izašlo je nešto tako, što je bolje baciti, reciklirati i ponovno upotrijebiti materijal“, dodaje Martina.

Ustrajala je u tome da nauči centrirati što je, i sama kaže, nešto što se uči dugotrajno i vjerojatno treba savladati još nijansi. Krenula je s malim predmetima koji su postepeno rasli.

„Nekad imam dane kad mogu vrtjeti samo male predmete, nekad imam dane kad mogu vrtjeti baš velike predmete i baš imam potrebu za tim. To je naravno i sloboda umjetničkog izražavanja, ali to i pokazuje da trebam još puno raditi na svojim vještinama kako bi one mogle svakim danom, neovisno o mom raspoloženju, biti primijenjene“, kaže keramičarka i kostimografkinja.

Proces stvaranja keramike je dug. Kad se predmet izradi na kolu, onda se treba sušiti. Sušenje treba pratiti kako bi se prepoznao pravi trenutak kad se predmet može trimati, odnosno dodati mu postolje. To se opet radi na kolu pa ga je potrebno ponovno centrirati.

Nakon toga se dalje predmet suši. Kad se osuši, glazira se, odnosno prvo se peče biskvit na 980 stupnjeva, zatim se glazira i vraća u peć koja se pali na već određenoj, višoj temperaturi. Peć se hladi više od 24 sata, tako da ćete samo za njezino hlađenje trebati dva dana. Ako tome dodamo informaciju da se predmeti peku 9 – 10 sati, jasno je da za izradu ovakvih unikatnih predmeta treba i do tjedan dana.

Ovakve keramičke posude vrlo su izdržljive i nema nikakvih posebnih uputa za njihovo održavanje. A posude imaju i svoju ekološku komponentu: „Kad se keramička posudica polupa, dovoljno je da ju smrvite do kraja i stavite na zemlju i to će se polako vratiti natrag u zemlju, pretvarati u kamen u raznim procesima ili u neku drugu glinu“, zaključuje ova umjetnica.

Za vaš mali umjetnički projekt potrebni su: akrilna boja, uljana boja, salveta s motivom, tinta, nekoliko vrsta pečata, ljepilo, plastična šablona, kistovi, tanjur, voda i spužvice.

„Najprije se tanjur spužvicom oboji u bijelo. Boja se nanosi tupkajući, ne smije se povlačiti jer onda ostaju tragovi koje ne želite“, objašnjava Tea Jurković.

Nakon toga posušite tanjur. Slijedi korak u kojem tanjuru dajete starinsku patinu.

Stavite smeđe akrilne boje na kist, umočite u vodu i krenite škakljati kist iznad tanjura kako bi se kapljice ravnomjerno raspršile po tanjuru.

Ako je neka kapljica malo veća, slobodno je potupkajte sa spužvicom. Tako će patina izgledati autentičnije. Kad ste zadovoljni patinom, opet posušite tanjur.

Sada je vrijeme za ukrašavanje tanjura motivom. Za to koristite salvetu. Motiv koji ćete decoupage tehnikom nanijeti na tanjur nemojte rezati škarama, nego čupkajte sa salvete. Naime, ravni rezovi škara ostavljaju trag. Kao i inače, u decoupage tehnici, odvojite gornji dio salvete koji ćete prenijeti na tanjur.

„Dovoljno je malo ljepila za decoupage koje onda spužvicom natapkate na tanjur otprilike u veličini motiva koji želite staviti na tanjur. Onda na tanjur stavite motiv, prekrijte ga komadom čiste aluminijske folije i dobro pritisnite u svim pravcima preko cijelog tanjura da se zalijepi“, kaže Tea.

Nakon toga opet slijedi sušenje. Da bi tanjur bio autentičniji, stavit ćemo na njega dodatne efekte. Za njih treba koristiti uljane boje jer su one puno lazurnije i prozirnije i puno lakše se njima barata.

Uzmete kistom malo uljane boje i nju na čistom i suhom papiru u potpunosti očistite s kista. Kad mislite da na kistu nema ništa, to je idealna količina. Sad s tim kistom preko šablone dodatno ukrašavate svoj tanjur. Pokreti neka uvijek budu u krug i nježno dodirujte podlogu, bez pritiska.

Ako vam je ostala neka mrlja od akrilne boje, uvijek je možete sakriti tako da preko nje stavite šablonu i obojite je.

Istom uljanom bojom koju ste koristili za šablonu, možete naglasiti i rub tanjura. Za kraj pečatima možete ukrasiti svoj tanjur. Na ovaj će se idealno uklopiti porculanske pukotine.