Provjetravanje doma zimi često zanemarujemo jer ne želimo „izgubiti toplinu“ koju stvaramo grijanjem, no upravo tada u prostoru nastaju idealni uvjeti za vlagu i plijesan. Kada prozori ostaju zatvoreni, a grijanje neprestano radi, zrak se ne obnavlja i postaje zasićen vlagom iz svakodnevnih aktivnosti – kuhanja, tuširanja, disanja i sušenja rublja.

Propuh: Istina ili mit?

Zimi, dok grijanje neprestano radi, a prozori ostaju zatvoreni, u domovima se stvara problem koji nije samo estetski, već i zdravstveni. Vlaga koja nastaje svakodnevnim aktivnostima – kuhanjem, tuširanjem, disanjem i sušenjem rublja – ne može izaći iz prostora, pa se zadržava u zraku i kondenzira na hladnim zidovima i prozorima.
Upravo tada nastaju idealni uvjeti za razvoj plijesni. Kako spriječiti da se to dogodi, objasnio je Tomislav Sedlić, prodajni savjetnik za sustave prozračivanja, koji otkriva tri najučinkovitija načina za borbu protiv vlage u domu tijekom zimskih mjeseci.

1. Šok prozračivanje – učinkovit i jednostavan način provjetravanja doma zimi

Najjednostavniji i najprirodniji način za borbu protiv vlage je redovito i kratko prozračivanje.
„Zimi bi trebalo provoditi takozvano šok prozračivanje – držati prozor otvoren pet do deset minuta, dva do tri puta dnevno“, objašnjava Sedlić.
Taj postupak omogućuje brzu izmjenu zraka bez značajnog gubitka topline. Za razliku od dugotrajnog provjetravanja, kod šok prozračivanja zidovi i namještaj ostaju topli, a vlaga i ustajali zrak izlaze van.

Sedlić pojašnjava da je taj proces osobito važan u prostorijama u kojima se vlaga najviše stvara – u kupaonici i kuhinji, ali i u spavaćim sobama koje se zimi manje griju.
„Vlaga uvijek traži hladnije dijelove prostora. Često se pojavljuje upravo u spavaćoj sobi, iako tamo ne nastaje – samo se tamo kondenzira“, ističe.

Redovitim šok prozračivanjem sprječava se nakupljanje vlage i stvaranje plijesni, a zrak postaje svježiji i zdraviji za disanje.

2. Održavanje stabilne temperature i otkrivanje toplinskih mostova

Vlaga u prostoru uvijek se veže uz najhladnije dijelove zidova – takozvane toplinske mostove. To su mjesta na kojima se hladni zrak iz vanjskog zida susreće s toplim zrakom iz unutrašnjosti.
„Svaka građevina ima dijelove koji su hladniji – betonske nadvoje, stupove ili grede. Na tim mjestima vlaga se najprije skuplja, a ako su prekrivena namještajem, kondenzacija je još izraženija“, objašnjava Sedlić.

Kako bi se to spriječilo, preporučuje se:

• održavanje ujednačene temperature u svim prostorijama,
• izbjegavanje postavljanja ormara i većih komada namještaja uz vanjske zidove,
• redovito provjetravanje upravo tih hladnijih kutova doma.

Vlaga se uočava po tamnim mrljama, ljuštenju boje ili neugodnom mirisu, a dugoročno može uzrokovati oštećenja zidova i razvoj plijesni koja šteti zdravlju. Optimalna razina vlage u prostoru trebala bi biti između 40 i 60 posto.

3. Ugradnja ventilacijskog sustava s rekuperacijom topline

Za dugoročno i potpuno rješenje problema vlage, Sedlić savjetuje ugradnju rekuperacijskog sustava – mehaničkog sustava ventilacije koji ne samo da izmjenjuje zrak, već i zadržava toplinu.
„Riječ je o ventilacijskim jedinicama koje se ugrađuju izravno u zid. Dok izvlače potrošeni zrak iz prostora, one toplinu tog zraka pohranjuju u keramički akumulator. Kada u sljedećem intervalu dovode svjež zrak izvana, on u prostor ulazi već zagrijan“, objašnjava.

Takvi sustavi osiguravaju stalnu izmjenu zraka i uklanjaju višak vlage bez potrebe za otvaranjem prozora, što je idealno u zimskim mjesecima.
Postoje dvije osnovne vrste:

• centralizirani sustavi – ugrađuju se tijekom gradnje kuće, povezani cijevima koje provode zrak kroz sve prostorije,
• decentralizirani sustavi – mogu se ugraditi naknadno, bez velikih radova, i idealni su za stanove.

„Prednost decentraliziranog sustava je u tome što se može ugraditi u jednom danu, a već navečer možete normalno boraviti u prostoru“, ističe Sedlić.

Pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora

Tijekom zime, kada je dom zatvoren i grijanje neprestano radi, pravilno provjetravanje doma zimi ključ je zdravog prostora. Kombinacija kratkog, ali učinkovitog šok prozračivanja, održavanja stabilne temperature i po potrebi ugradnje ventilacijskog sustava najbolji su načini da se spriječi vlaga, plijesan i narušen kvalitet zraka.

Dok pojedini dijelovi doma zimi pate od vlage i kondenzacije, drugi trpe upravo suprotan problem – suhi zrak.

Kao što stručnjaci ističu – vlaga nije samo stvar izgleda zidova, već pokazatelj kvalitete života u prostoru. A prvi korak prema zdravijem domu počinje jednostavno – otvaranjem prozora.

Video nadzor sve češće koristimo kao sredstvo zaštite doma, poslovnog prostora ili zajedničkih dijelova stambenih zgrada. Osim što pruža osjećaj sigurnosti, pomaže i u prevenciji te rješavanju kaznenih djela. No, da biste ga legalno koristili, važno je znati što zakon dopušta, a što ne.

Pametna zaštita doma – ove je tri ključne stvari pametno ugraditi

Postavljanje video nadzora: gdje smijete snimati i kako to pravilno označiti

Ako želite zaštititi vlastitu imovinu videonadzorom, snimke smiju obuhvaćati isključivo prostor koji je u vašem vlasništvu – poput dvorišta, ulaza ili privatne garaže. Snimanje pločnika, ulica, susjednih dvorišta i drugih javnih površina nije dopušteno jer zadire u tuđu privatnost.

Načelnik sektora za nadzor i zaštitu prava ispitanika u Agenciji za zaštitu osobnih podataka, Mario Milner, naglašava važnost pravilnog označavanja: „Na svakom ulazu u perimetar snimanja mora biti jasno istaknuta obavijest da je prostor pod videonadzorom. To uključuje piktogram kamere, tekstualnu obavijest, kontakt podatke voditelja obrade i svrhu snimanja.“

Sve obavijesti trebaju biti vidljive prije ulaska u prostor koji se snima. Primjerice, ako kamera nadzire dvorište, znak mora biti na ulaznim vratima, a ne samo na ulazu u kuću.

Videonadzor u stambenim zgradama i trajanje pohrane snimki

Za postavljanje video nadzora u stambenim zgradama potrebna je suglasnost suvlasnika koji imaju više od dvije trećine suvlasničkih dijelova. Kamere smiju snimati zajedničke prostore – poput stubišta, hodnika ili ulaza – ali ne smiju zahvaćati unutrašnjost stanova ili ulazna vrata pojedinih stanova.

Snimke se najčešće čuvaju do 30 dana, osim u slučajevima kada mogu poslužiti kao dokaz u sudskom postupku. Maksimalno dopušteno vrijeme pohrane je šest mjeseci.

U poslovnim prostorima, obaveza označavanja je stroža – posebice u trgovačkim centrima i objektima s velikim brojem posjetitelja. Upravo zbog nepravilne primjene, Agencija za zaštitu osobnih podataka posljednjih godina izdala je niz novčanih kazni zbog netransparentnosti i nepostavljanja zakonski propisanih obavijesti. Maksimalna kazna iznosi 66.700 eura.

Tehnologija i susjedski odnosi – dva ključna faktora

Kamere danas mogu imati i softverske maske koje “zacrne” dijelove koji ne smiju biti snimani – poput susjedova prozora ili pločnika ispred kuće. Osim tehničke preciznosti, preporučuje se i otvorena komunikacija sa susjedima. Kako navodi Milner, mnoge prijave proizlaze iz nesporazuma koji bi se mogli izbjeći jednostavnim objašnjenjem i dobrosusjedskim razgovorom.

Postavljanje videonadzora može biti iznimno korisna mjera zaštite, ali samo ako je provedeno u skladu sa zakonom i s poštovanjem prema privatnosti drugih.