U srcu predivnog krajolika nedaleko Samobora, nalazi se suvremena kuća od 125 kvadratnih metara koja je dom iz snova za jednu obitelj. Oni su nekadašnju zapuštenu klet pretvorili u svoj epicentar mira, topline i udobnosti. 

Našli smo tu jednu staru klet koja je što se tiče konstrukcije bila u odličnom stanju. Znači nije imala fasadu, ali je imala armirano-betonske serklaže u kutevima i u biti smo prepoznali taj potencijal budući da nije imala susjede. Nalazila se baš u gustoj prirodi, rekla je Larisa Čišić, dipl. ing. arh. 

Prozor kao statement

Prva velika intervencija bila je probijanje prozora u prostoriji otvorenog tlocrta u kojem se nalazi kuhinja, dnevni boravak i blagovaonica. 

Kako do elegantnog izgleda PVC stolarije

Prozor je neki statement ove kuće. On nije postojao kad smo kuću našli. Radilo se u biti o jednom malom dvokrilnom prozoru koji je imao parapet. Moja neka projektantska odluka je bila da ukinemo parapet, ovaj komad zida od samog prozora do poda, tako da kad stojiš na rubu prozora u biti imaš osjećaj kao da možeš zakoračiti u prirodu i u krošnje, objasnila je Čišić. 

Polica za knjige, prostor za pohranu, a zapravo – stepenice!

Druga veća intervencija bio je multifunkcionalni zid. 

To su stepenice koje su u biti zakamuflirane svojom funkcijom ugradbenog ormara na koji je montirana televizija, a ispod nje je taj prostor za pohranu stvari, a s bočne strane, u samoj širini stubišta su spremišta tj. police za knjige. On završava jednim mostom koji vodi do potkrovlja tj. do galerije koju koristimo za spavanje. 

Balkon kao na brodu

Balkon je postojao u zatečenom stanju. Imao je neke malo ružnije zastarjele keramičke pločice na podu. To su kao montažne kocke koje imaju plastičnu potkonstrukciju; ali gornji sloj im je pravo drvo. Tako da nismo ništa trebali odštemavat ni šarafit u pod već samo smo montirali te kocke tako da imamo taj lijepi, topli doživljaj te drvene palube. Fotelju je izradio Daniel, a ovu lampu smo našli na Hreliću. I ona u biti ima dvostruku funkciju. Ona je u biti bila  onaj kao marokanski lampion u koji se stavlja svjećica, a može se staviti i mirisni štapić tako da dim izlazi van nje. A on je napravio da je iznutra žarulja, ali se također može staviti ovo što sam već navela, rekla je Čišić. 

Autentičan interijer

Svaki kutak pažljivo je ispunjen predmetima iz kućne radionice, poput drvenog stola, lampi i lustera izrađenog od starog bubnja. Poseban detalj čini šarolika kolekcija ručno izrađenih maski na crnoj pozadini, koja stvara kontrast boja i tekstura izloženih predmeta.

Svaka ta maska ima tu neku dozu mističnosti, svoju priču, tako da uvijek kad nađemo neku masku volimo ju ponijeti. Bilo to na putovanjima ili na nekom otpadu ili gdje god zateknemo. Ovdje u svom domu smo odlučili napraviti taj jedan crni zid tako da se maske nekako sklope u tu kompoziciju, da nisu prenapadne jer su one u biti tamnijih nijansi, ali opet, pošto su onako 3D reljefne onda mislim da nekako lijepo funkcioniraju, dodala je. 

Spajanje prirode, japanskog i skandinavskog minimalizma te ručno izrađenih predmeta iz kućne radionice, obogaćeno ljubavlju i pažnjom, rezultiralo je inspirativnim i autentičnim dom uronjenim u idilično okruženje bogato zelenilom.

Naš dom je izraz naših osobnosti, onoga kako provodimo vrijeme i čime se bavimo tako da ništa nije nekako umjetno već sve smo napravili kako nam je došlo iz duše. Sve što je drveno je Danielova umjetnost, a slike su moje. To mi onako nakon arhitektonskog posla dođe kao opuštanje. I obožavamo provoditi vrijeme u svom domu, rekla je za kraj Čišić. 

U centru grada, a opet u blizini šume i parka. Zvuči kao idealno mjesto za život jedne obitelji. Zvučalo je tako i arhitektici Heleni Noršić Patrčević koja je dio roditeljske kuće preuredila za nove potrebe.

„Projektni zadatak je bio da se ovaj dio kuće maksimalno proširi za našu peteročlanu obitelj. Jer ova kuća se sastojala od jednog zasebnog dijela, to je posebno krilo gdje je bila garsonijera u kojoj sam ja živjela kad sam završila fakultet i počela raditi“, objašnjava nam arhitektica.

Što više prirodnog svjetla

Uz to, trebalo je kuću što više otvoriti prema šumi i parku kako bi u njoj bilo što više prirodnog svjetla. Na mjestu današnje kuhinje bila je mala kuhinja i kupaonica, a današnja je blagovaonica imala i ulogu dnevnog boravka.

„Kako smo probili nosivi zid, i proširili se i postavili dnevni boravak i spavanje na drugi dio kuće, onda smo ustvari jednostavno ovdje napravili kao nekakav poluotok. Na taj način smo povećali kuhinju. Probili smo nosivi zid između opet ugradili traverzu, i napravili tu jednu onako interesantnu malu kuhinju i ovdje smjestili blagovaonicu“, dodaje.

Kuhinja je tako dobila na kvadraturi i praktičnosti, a u njoj nas je zaintrigirao još jedan komad namještaja.

„To je jedan zanimljiv komad namještaja kojeg smo naručili iz Italije, koji ustvari kao frontu ima ogledali i tanak je svega 21 cm. Ustvari služi kao ormar za cipele se prodaje u originalu, ali ovdje je iskorišten kao mini špajza. Dobar je zato što je vrlo neprimjetan u prostoru, a ujedno ga vizualno povećava zbog tog ogledala“, kaže Noršić Patrčević.

Zaokruženi interijer pomoću namještaja i tapeta

Kroz cijeli se prostor proteže drveni namještaj koji je zapravo prerađen od gotovog. Tako daje dojam zaokruženog interijera. Tome pridonose i tapete koje se nalaze u blagovaonici i dnevnom boravku.

„Ja jako volim te floralne motive i volim da mi je osjećaj kao da sam u nekakvoj džungli, tako da sam uvijek birala te nekakve motive tapeta. Ovo je jednostavno, pošto je sve dosta svijetlo, bijelo, svijetlo drvo, onda takva jedan zidna tapeta, kao zidni mural jako podigne prostor“, objašnjava arhitektica.

Dnevni je boravak vrlo jednostavan i ne obiluje kvadratima: „To je prostor na koji smo se mi proširili kasnije, strop je bio na otprilike dva i pol metra i gore je dio tavana koji je bio neiskorišten. Mi smo srušili jedan dio stropa tako da dobijemo veću visinu prostora dnevnog boravka. Posebno smo radili galeriju koja se betonirala ispod koje smo onda logično smjestili kupaonu novu, a gore je spavanje.“

Dnevni boravak na otvorenom

A kad zasja sunce dnevni se prostor širi na otvoreno.

„Ovdje se u početku radilo samo o ovoj terasici. To je bio ravni krov od blagovaonice mojih roditelja. Pošto imamo troje djece, onda nam je falilo tog vanjskog prostora. Jako volimo vani blagovati i boraviti, tako da smo to onda proširili na tu terasu, da možemo tu biti što više“, kaže Noršić Patrčević.

Terasa obiluje zelenilom, što dekorativnim, što jestivim. Posebno je zanimljiva priču kako je na nju došao javor.

„Zbog veličine i zbog toga što je prostor mali, unutra nije mogao ući standardnim putem kroz vrata. Morali smo ga sa kranom preko susjedovog dvorišta ubacivati u žardinjeru koja je bila zazidana za njega posebno.“

Adaptacija ili recikliranje kuće

Adaptacije starih kuća ovoj su arhitektici jako drage jer je ljubitelj toga ta na Zemlji ostavljamo što manji ekološki otisak. Tako da ovu adaptaciju naziva recikliranjem kuće. Ističe da je kod opremanja doma jako važno birati kvalitetan namještaj upravo iz zelenih pobuda.

„Moguće je upotrijebiti ponovno i taj namještaj pogotovo ako se radi od kvalitetnog materijala. Najčešće smo birali da bude od punog drveta jer se puno drvo može rezati, brusiti, farbati, ponovno upotrijebiti bilo gdje. Prekraćivati kako vam paše“, kaže arhitektica.

Raj za juniore

A sada vas vodimo u jedan poseban dio ovog zanimljivog doma.

„Ovo je zadnji dio taj koji smo renovirali. Kako su nam djeca sada od jeseni svi školarci, porasla je potreba za njihovim radnim dijelom. Gore su već postojale spavaća galerija gdje su njihov dječji dio za spavanje, a ovdje im je samo dio gdje rade i imaju galerijicu za igranje, lego galeriju takozvanu“, objašnjava Noršić Patrčević.

A kroz galeriju juniori bez problema mogu doći i do svojeg spavaćeg dijela tako da je ovako osmišljen prostor posebno interesantan kad im dolaze prijatelji. Uz to, iz spavaćeg dijela mogu se iskrasti u još jedan skriveni kutak.

Terasa za spavanje

„Zbog blizine šume nam i ljeti dolazi taj sveži zrak, tako da nikad nije previše vruće, a napravili smo i jednu malu krovnu terasicu koja je ustvari služi da bi se ta posteljina mogla prozračiti. Ujedno se koristi i da dečki spavaju ljeti gore na terasi na madracu na napuhavanje“, kaže nam arhitektica.

A kad je već adaptirala kuću za potrebe obitelji, arhitektica nije zaboravila ni na svoj radni prostor te je u prizemlju uredila svoj ured.

Jednostavne moderne linije uz poneki akcent čini se da su njezina osobna preferencija. Ali ne boji se ni hrabrih izbora.