Uređenje i opremanje
Kako dizajnirati otvoreni prostor?
Uređenje otvorenih prostora predstavljaju poseban izazov – donosimo savjete i trikove uz koje nećete pogriješiti.

Mnogi vole koncept otvorenog prostora, gdje jedna prostorija ima više funkcija – i jasno nam je zašto. Osim što domaćinima daje mogućnost interakcije sa svojim gostima dok su u kuhinji, omogućava primjerice i roditeljima da lakše nadziru djecu dok igraju. Ovakav koncept prostora postao je sinonim za modernu praktičnost.

Međutim, to ne znači da s ovakvim prostorima ne dolaze i posebni izazovi. Bez zidova na koje se možete osloniti pri uređenju, odgovornost za definiranje prostora u potpunosti je na vama. Upravo zbog toga mnogima uređenje ovakvog prostora djeluje zastrašujuće. Kako bismo riješili taj problem donosimo vam najbolje savjete i trikove kako učinkovito dizajnirati koncept otvorenog prostora. Imajte ih na umu dok planirate izgled vašeg doma i sigurni smo da će rezultat biti prostor koji izgleda kao iz časopisa!
Unaprijed planirajte različite grupacije

Iako kreiranje plana uređenja preporučamo bez obzira na to o kakvom se prostoru radi, kod koncepta otvorenog prostora plan je uistinu presudan. Prije nego što se pozabavite estetikom prostorije, morate imati čvrstu ideju o različitim načinima na koje namjeravate koristiti prostor.
Najbolji način za to je grupiranje različitih dijelova prostora prema funkciji. Bilo da trebate kombinirati kuhinju, blagovaonicu i dnevni boravak, ili nešto sasvim drugo, trebali biste imati predodžbu o tome gdje će se svaka od tih grupacija biti smještena i koja će biti njena veličina. Uklopite u prostor vizualne znakove koji će pomoći razdvojiti svaku od kreiranih grupacija. To možete postići korištenjem različitih tepiha, ili pak individualiziranim namještajem u prostorima za sjedenje.
Ne zaboravite na središnje točke u prostoru

Iako je koncept otvorenog prostora sam po sebi van klasičnih normi uređenja, ipak je poželjno pridržavati se nekih tradicionalnih načela dizajniranja interijera. Kao i obično, trebat ćete odlučiti o središnjoj točki prostora, uz jednu zamku: ovakvi prostori trebaju više od jedne. Svaka od grupacija treba svoju središnju točku koja će ”upasti u oko”.
Takvo što najjednostavnije možete postići rasvjetom. Razmislite o korištenju instalacija koje će privući pažnju. Alternativne opcije mogu uključivati zanimljiv namještaj, korištenje kamina ili arhitektonskih elemenata poput ugrađenih polica.
Obratite pažnju na negativni prostor

Jedna od najčuvanijih tajni dizajnerskog uređenja interijera je negativni prostor – prazan prostor oko svakog elementa. Negativan prostor ključna je komponenta uspješnih rasporeda u prostoru. A ovo pravilo posebno je važno za koncept otvorenih prostora.
Negativan prostor koristi se i za stvaranje puteva kroz prostoriju. Prilikom planiranja prostora, ostavite dovoljno praznog mjesta kako bi se ljudi mogli lako kretati između svake zone. Ne samo da će to učiniti sobu znatno funkcionalnijom, već će i oku dati priliku za odmor prilikom preusmjeravanja na različite grupacije.
Koristite boju kako biste koordinirali prostor

Iako smo puno pisali o tome kako učinkovito odvojiti svaki segment koncepta otvorenog prostora, važno je misliti i na cjelokupnu sliku. Razdvojena područja ipak trebaju tvoriti cjelinu, pa je važno da svi elementi dizajna dobro funkcioniraju zajedno.
Korištenje dosljedne sheme boja najlakši je način za to. Budući da često radi o uređenju velikog broja kvadrata, predlažemo da se držite blagih nijansi. Kao dominantnu nijansu izaberite neutralnu, a zatim jednu ili dvije odvažnije i intenzivnije nijanse kako biste prostor učinili zanimljivijim. Uz boju, ponavljanje sličnih uzoraka i tekstura također je odličan način za povezivanje. Iako se predmeti koje koordinirate mogu razlikovati (od umjetnosti na zidu do različitih komada namještaja) pobrinite se da svaka grupacija ima najmanje jedan element povezivanja.
Koncept otvorenih prostora u teoriji je odličan. Daju vam slobodu prilagodbe dizajna vašim individualnim potrebama. Ipak, uređenje takvih prostora može predstavljati velik izazov. Vjerujemo da ćete uz ove trikove i savjete svoj prostor urediti besprijekorno!
Predstavljamo dom
Transformacija vikendice u dom iz snova
Cijela kuća rezultat je kombinacije postojećeg i prenesenog namještaja, improvizacije i kompromisa

Transformacija vikendice u dom iz snova ne mora uvijek uključivati samo tim arhitekata i dizajnera. Ponekad su dovoljni ljubav prema prirodi, praktičnost i upornost – što dokazuje primjer Evice Borčić, koja je od male vikendice bez struje i vode stvorila topao, funkcionalan obiteljski dom.
Obiteljska kuća u Donjoj Stubici čiji arhitekt stoji iza projekta NSK
Kako je sve počelo?
Prije nekoliko godina, Evica i njezin suprug nisu ni pomišljali da će svoju vikendicu pretvoriti u dom. „Našli smo psa kojeg je udario auto. Kad smo ga izliječili, shvatili smo da mu u stanu nije dobro – stalno je uništavao namještaj“, prisjeća se Evica.
Taj trenutak postao je prekretnica. Kako bi svom ljubimcu omogućili više prostora, odlučili su se na korak koji će potpuno promijeniti njihov način života. „Kad smo se doselili, nije bilo struje ni vode. Suprug je napravio bačvu u potkrovlju da imamo vodu za WC, a solarni paneli davali su struju za mali frižider. Snalazili smo se kako smo znali“, govori vlasnica.

Prvi koraci u transformaciji vikendice u dom iz snova
Evica i suprug počeli su s osnovama. „Nismo imali kuhinju, pa smo prvo morali napraviti barem nešto da možemo skuhati kavu. Nije nam bila opcija raditi po mjeri – tražila sam ono što mogu kupiti i odmah montirati“, kaže Evica.

Nakon što su uredili kuhinju i spavaću sobu, počeli su razmišljati o većoj funkcionalnosti. „Grijali smo se na drva, ali kad otvoriš vrata, sva toplina ode. Zato smo odlučili dograditi prostor s puno stakla, da zadržimo doticaj s prirodom.“ Taj dograđeni dio postao je njihov dnevni boravak – i središte doma koje koriste gotovo cijele godine.


Dvije spavaće sobe – funkcionalnost i romantika
Kuća danas ima dvije spavaće sobe, svaka s posebnim šarmom. „Jedna je u prizemlju i ima izlaz na bazen, a druga je na vrhu posebnih stepenica – zapravo lojtrica“, priča Evica.
To rješenje nastalo je iz nužde i ograničenja prostora. „Kad je kuća građena, kat nije bio povezan s prizemljem, pa smo naknadno izbušili malu rupu. Statičar nam je rekao da ne smijemo ići šire zbog greda, pa smo ugradili te lojtrice za penjanje.“
Gornja soba gleda na šumu, a noću se iz kreveta promatraju zvijezde. Romantiku stvaraju boje i teksture – sve ostalo bilo je kompromis.





Dom koji je nastajao korak po korak
Cijeli projekt bio je postupna transformacija vikendice u dom iz snova, vođena instinktom i praktičnim rješenjima. „Neki komadi namještaja bili su ovdje, nešto smo dovukli iz stana. Nismo mogli planirati unaprijed, sve je išlo stihijski. Samo smo se nadali da će funkcionirati“, iskreno govori Evica.
Jedini dio koji su radili po mjeri bila je ostava. „Za nju sam znala točno što želim i kako želim iskoristiti prostor. Sve ostalo slagali smo sami, uz pomoć internetskih tražilica i malo mašte.“ Namještaj je često kupovala online, a zatim ga prebojavala da bi se uklopio u prostor.

Od ideje do bazena – slučajnosti koje su oblikovale dom
Transformacija se odvijala u tri etape: od male vikendice, preko dogradnje dnevnog boravka, do garaže i bazena. „Sve je krenulo spontano. Muž je htio garažu, pa smo sestričnu, koja je građevinarka, zamolili da nam napravi nacrt. Kad smo kopali temelje, shvatili smo da bi se ispod moglo napraviti i malo bazena – i tako je nastao“, smije se Evica.
Za razliku od gradnje kuće od nule, gdje se svaki detalj može planirati unaprijed, transformacija postojećeg prostora traži neprestano prilagođavanje i donošenje odluka u hodu. „Mi nismo imali luksuz da sve iscrtamo i naručimo po mjeri. Morali smo se snalaziti s onim što imamo i nadati se da će na kraju funkcionirati“, priznaje Evica.
Osim tehničkih ograničenja poput statike, male kvadrature i nepravilnih tlocrtnih linija, veliki izazov bio je i zadržati autentičnost prostora. „Htjela sam da kuća zadrži svoj duh – jednostavnost, povezanost s prirodom i toplinu“, kaže ponosna vlasnica.

Danas njihov dom odiše mirom, svjetlošću i toplinom, daleko od gradske vreve. S dvije spavaće sobe, prozračnim dnevnim boravkom i okućnicom koja se prirodno stapa s okolišem, ovaj dom pokazuje što se može postići kad se vodi ljubavlju i upornošću.
Uređenje i opremanje
Kako spriječiti buku susjeda i zaštititi vlastitu privatnost?
Ako ste umorni od toga da čujete sve iz susjednog stana, pravo je vrijeme da razmislite o zvučnoj izolaciji stana

Jeste li opet morali slušati svađu svojih susjeda ili imate osjećaj da oni čuju vašu? To nije rijetkost. Ako živite u zgradi izgrađenoj prije modernih propisa, moguće je da vaš dom nema kvalitetnu zvučnu izolaciju stana. Tanki zidovi i nedostatak zvučnih barijera znače da svaki razgovor ili udarac putuje ravno k vama, narušavajući privatnost i mir.
Stalna buka nije samo pitanje udobnosti nego i mentalnog zdravlja: povisuje stres, otežava odmor i umanjuje osjećaj sigurnosti u vlastitom domu.
Što zapravo znači zvučna izolacija stana
Zvučna izolacija stana nije isto što i akustična obrada prostora.
Zvučna izolacija sprječava da zvuk prijeđe iz jedne prostorije u drugu.
Akustična obrada poboljšava zvuk unutar iste prostorije (smanjuje odjek).
Za privatnost od susjeda ključno je povećati masu i „odvojiti“ konstrukcije kako bi se prekidalo širenje vibracija i zraka.
Vrste buke u stanu
Zračna buka najčešći je oblik zvučne smetnje u stambenim zgradama. Tu spadaju razgovori iz susjednog stana, zvuk televizije, glazbe ili prometa izvana. Prenosi se kroz zrak, a zatim prolazi kroz zidove, vrata ili prozore koji nemaju dovoljno mase ili slojeva da je zaustave. Kod ovakvih problema najčešće pomaže dodatna obloga zida ili stropa zvukoizolacijskim pločama koje povećavaju masu i smanjuju prolazak zvuka.
Udarni zvuk nastaje kada se energija prenosi kroz samu konstrukciju zgrade. To su, primjerice, koraci susjeda iznad vas, lupanje vratima, pomicanje stolica ili pad predmeta na pod. Za razliku od zračne buke, ovdje nije riječ o zvuku koji putuje kroz zrak, već o vibracijama koje se prenose betonom, drvenim gredama ili estrihom. Takve zvukove najučinkovitije ublažava plivajući pod ili spušteni strop s ugrađenom mineralnom vunom.
Razlikovanje između zračne i udarne buke ključno je jer se za svaku vrstu koriste drugačija rješenja. Tek kada znate s kojom vrstom buke imate posla, možete odabrati odgovarajuću metodu zvučne izolacije i osigurati da vaš dom bude miran i tih.
Brza rješenja za bolju zvučnu izolaciju stana
Ako želite odmah ublažiti problem, krenite s mjerama koje dodaju masu i apsorbiraju zvuk:
1. Debele zavjese i tepisi smanjuju odjek u prostoru.
2. Police s knjigama uz same knjige stvaraju dodatni sloj obrane.
3. Dekorativni akustični paneli ublažavaju refleksije zvuka u prostoriji, ali sami po sebi ne čine pravu zvučnu izolaciju stana.
Ovo su kratkoročne mjere; za stvarnu privatnost treba ići korak dalje.
Zvukoizolacijske ploče – dugoročno rješenje
Za učinkovitu zvučnu izolaciju stana koriste se materijali koji sprječavaju prolazak zvuka kroz zidove i podove. Najčešća su rješenja:
- Plutene i gumirano-plutene ploče – prirodni, tanki, ali učinkoviti slojevi za zidove, podove ili stropove.
- Višeslojne membrane (vinil, guma) – vrlo guste i tanke, dodaju masu i smanjuju prijenos vibracija.
- Specijalne gipsane ploče s povećanom masom – izgledaju kao običan gipskarton, ali s ugrađenim zvukoizolacijskim slojem.
Dobro izveden sustav može smanjiti prolaz buke i do 20–40 decibela.
Plutajući zid i plivajući pod – najdjelotvornija opcija
Najbolje rezultate daju tzv. „plutajući“ sustavi.
Plutajući zid: sekundarna konstrukcija s metalnim profilima, međuprostorom ispunjenim mineralnom vunom i dvostrukim gipskartonom. Prekida prijenos vibracija i značajno poboljšava zvučnu izolaciju.
Plivajući pod: sloj elastičnog materijala (npr. kamena vuna) između estriha i konstrukcije poda koji upija udarni zvuk.
Mana im je što zahtijevaju stručnu ugradnju i uzimaju nekoliko centimetara prostora, ali rezultat je najučinkovitiji.

Ne zaboravite na detalje
Zvuk često prolazi kroz utičnice, pukotine i spojeve. Brtvljenje utičnica, korištenje zvukoizolacijskog silikona i zatvaranje mikro rupa dodatno poboljšava postojeću zvučnu izolaciju stana, osobito ako se kombinira s pločama ili sekundarnim zidom.
Ako ste umorni od toga da čujete sve iz susjednog stana, pravo je vrijeme da razmislite o zvučnoj izolaciji stana. Počnite s jednostavnim rješenjima poput zavjesa i polica, a za dugoročnu privatnost odaberite zvukoizolacijske ploče, plutajući zid ili plivajući pod. Mir i tišina u vlastitom domu nisu luksuz nego ulaganje u kvalitetu života.
You must be logged in to post a comment Login