Gastro
Čimbur
Čimbur je staro lijepo hercegovačko jelo.

Nije baš bilo tako često na stolovima iz poznatih razloga siromaštva našega sela, pa tamo gdje je i bilo koje jaje više nije bilo za kućnu uporabu, već se gledalo ili koji dinar utržiti za njih pa kupiti nešto potrebitije za kuću ili je pak bilo namijenjeno fratru, liječniku, šumaru, policajcu, monopolcu ili za još slične darovatelje.
No zato kada se u kući pravio čimbur onda je zato mora biti slavljeničkoga razloga i raspoloženja. To se radilo ovako.
određeni broj jaja, a moralo ih je biti svakako najmanje desetak, se polako razbija, a usput i kontrolira da li je zdravo, i polako se ubacuje u kipuću vodu da se voda previše ne rashladi. Iduće razbije jaje se prolijeva u kipuću vodu nakon dobrih dvadesetak sekundi. Onda ide tako dalje sa svakim idućim jajetom.
Kada smo razbili, kontrolirali i ubacili u kipuću vodu sva jaja, sačekajmo još dvije tri munute prije nego skinemo lonac s vatre da i ona zadnja ubačena jaja budu u priliku kuhana.
Izvadima skuhana jaja i bjelanca i žumanca te ih ostavimo da se ohlade. Ako su nam ostala u većim komadima, možemo ih slobodno razrezati i usitniti.
Dok se jaja hlada, za to vrijeme se priprema lučnica. Lučnica je, naravno, jednaka onoj koju koristimo u žutoj ili bijeloj puri. Jaja polijemo ili začinimo, kako se to kod nas kaže, i zaželimo dobar tek svojoj obitelji ili svojim sustolnicima, a sve to činiko, naravno, aza kako smo se pomiolili Bogu i zatražili Njegov blagoslov na sve ove lije naše darove.
Recept iz knjige: STARA HERCEGOVAČKA KUHINJA
Autor knjige: Fra Franjo Mabić
Gastro
Tko još može zamisliti fašnik bez krafne?
U fašničko vrijeme jedna slastica posebno mami i svi imalo vješti u kuhinji su se okušali u njezinoj pripremi.

Veliki i maleni – ljudi diljem svijeta jednostavno obožavaju krafne. Sada su slatke, a u 18. stoljeću otkada datira prvi spomen na njih bile su slane. Jedna legenda kaže da je prva krafna nastala slučajno kao rezultat ljubavnog zanosa mlade kuharice pri pogledu na stasitog konjušara. Pogačica se našla u loncu vrućeg ulja umjesto mesa, a do tada nepoznat okus prženog tijesta bio je božanstven. Danas se tajna dobrih krafni krije u dodacima.
Izrada i pečenje krafni

Pastry chef Miam Salman kaže da u tijesto kada ga zamijesimo treeba staviti malo ruma, limunove, može i narančine korice. Odnosno, bilo kakve arome koje će poboljšati okus tijesta.
Za savršen oblik, teksturu i mekoću krafni chefica Mia preporučuje da zaboravimo na valjak i kalupe za izrezivanje. Tijesto treba izrezati na otprilike jednake dijelove i oblikovati kuglice. Te kuglice se moraju dići, te se potom peku na vrućem ulju zagriujanom na 135 stupnjeva Celzijusa.
Upravo je temperatura ulja vrlo bitna za ravnomjerno prženje. Trebat će im 8 do 10 minuta, a neće zagorjeti i dobit će prekrasan prsten. I onda su spremne za punjenje.
Punjenje krafni

“Možemo uvijek raditi s onim klasičnim punjenjem, marmelade. A možemo raditi i svoje kreme. Najbolje je napraviti baznu slastičarsku kremu, jaja, mlijeko, brašno i šećer i u tu kremu onda dodajemo dodatke”, rekla je Salman.
Kada je o dodacima riječ, dobrodošli su u punjenju, jer će izazvati pravu rapsodiju okusa.
Kada pastu spojite sa slastičarskom kremom, nožem ubodite krafnu na vrhu da se punjenje ravnomjerno rasporedi.
Ljubitelji klasike krafne će puniti s marmeladom, a za poseban doživljaj, stavite okuse koje volite ili se njima poigrajte. Kad odaberete recept za izradu tijesta, striktno ga se držite, jer u slastičarstvu nema mjesta improvizaciji.

Bilo da ih radite u američkom stilu s rupom u sredini ili u obliku nama dobro poznate pogačice, jedno je sigurno. Uz dobre savjete, malo truda i preciznosti i vi u vrijeme poklada možete uživati u ovom slasnom zalogaju!

Rijetki je odbijaju, a većina bez nje ne može zamisliti dan. U blagdansko vrijeme neizostavan je sastojak kolača, no u svojim početcima čokolada nije bila tako slatka.
Povijest čokolade

Poznata je od davnina, 2000 godina prije Krista počela se koristiti na području današnje Središnje Amerike, dok su je Maje i Asteci koristili još i ranije.
S gorkom čokoladom u tekućem obliku upoznali su se došljaci nakon otkrića Amerike, a s dolaskom na europske dvorove ne samo da se zasladila, već se i dugi niz godina skrivala od običnog puka.
Ispijanje čokolade tako je bio ritual na dvoru u 17. i 18. stoljeću. Šalice su čak dobile poseban dizajn kako bi spriječile prevrtanje i prolijevanje čokolade, govori Marko Španjol, kustos u Muzeju čokolade.

Da bi se spriječilo namakanje stiliziranih brkova, zaglađenih voskom u omiljenom napitku, u viktorijansko doba šalica je dobila, na radost većine muškaraca toga doba, i zaštitu za brkove.

Koliko je čokolada bila ekskluzivna govori i podatak da se u vrijeme renesanse u Toscani recepte za nju povjeravalo samo liječnicima. Tek nakon smrti liječnika taj recept je otkriven, a radilo se o čokoladnom napitku s jasminom. Pripremao se čak 14 dana, a među ostalim, sadržavao je crni amber. Sastojak koji se inače koristi u industriji parfema.

Nakon industrijske revolucije kada čokolada poprima svoj danas karakterističan oblik kreće svjetska pomama za njom. Nevjerojatnim oblicima za kojima su ludi odrasli i djeca doprinio je i jedan film.
Tajna dobre čokolade
Tamna, mliječna, bijela i posljednja Rubi – tajna dobre čokolade je u kvalitetnim sastojcima i pravilnim omjerima. “Kvalitetne čokolade je vrlo jednostavno prepoznati. To su čokolade koje imaju visok udio kakao mase i to su čokolade koje nemaju toliko drugih dodataka, imaju svoju prirodnu masnoću, tj. kakao maslac u sebi”, naglasio je Španjol.

Svatko ima svoga favorita. Neki kažu da su osjećaj topljenja čokolade na jeziku i puls koji zbog svog psihoaktivnog učinka podigne, bolji od poljupca. Budući da pomaže u lučenju hormona sreće, i u vremenima kada je poljubaca manje, vjerujemo da je na vašem stolu bar jedna slastica koja sadrži ovu omiljenu namirnicu.