Povežimo se

Arhitektura

Projekt studentskog naselja u Ateni

Može li studentsko naselje postati prototip za urbane stambene zajednice budućnosti?

Koncept

Fakultetsko iskustvo tranzicijska je faza u našim životima. Učimo i razvijamo mnoge navike i vještine koje ćemo ukomponirati u našu svakodnevnicu tijekom tih godina. To je razdoblje kada bi trebalo početi implementirati stečena znanja o doprinošenju društvu, suradnji s drugima na zajedničkim ciljevima i brizi za našu zajednicu i okoliš. Vidimo naš projekt kao način da se privuče i potakne energija i mašta današnjih studenata te da ih se inspirira mogućnostima za razvitak zelenih zgrada i zajednica u Ateni, ali i diljem svijeta. Oformljeni svojim studentskim iskustvima, nadamo se da će ta stečena znanja i entuzijazam širiti u budućnosti gdje god se našli.

Naselje atena Dom2

Koncept ovog projekta je onaj urbanih kuća na drvetu. Kuće na drvetu su zabavna mjesta koja prkose gravitaciji i približavaju stanare prirodi. Projekt studentskog naselja tvori zaštićene oaze, mjesta za bijeg koja osvježavaju duh te su dizajnirana kako bi inspirirala i veselila.

Konstrukcija

Projekt čini modularni sistem koji se može prilagoditi obliku i dimenziji zemljišta, kako bi zadovoljio građevinske regulative u Ateni. Osnovu sustava čini držak (nalik na deblo drveta) koje sadrži vertikalnu cirkulaciju i sve vertikalne sisteme. Stanovi se granaju od “debla”, a vertikalni i horizontalni zeleni pokrov obavija zgradu formirajući zaštitnu strehu.

Zgrada predstavlja simbiozu prirode i tehnologije. Istovremeno se koriste prirodne tehnike grijanja i hlađenja zgrade i napredne tehnološke ideje čijom će implementacijom studenti steći nova, korisna znanja. Zgrada je zamišljena kao samoodrživi objekat koji bi energiju dobivao putem fotonaponskih panela, dok bi prirodno hlađenje i ventilacija miimalizirali količinu potrebne energije. U brojnim vrtovima, terasama kao i na krovu stanari mogu i uzgajati hranu. Ova svježa, lokalno ugojena hrana još je jedna od brojnih mogućnosti koje pruža zelena gradnja.

Naselje Atena Dom2

Promatrajući zgrade s ceste, one odišu životom i svježinom. Zeleni paneli su zapravo viseći vrtovi koji rashlađuju i pročišćavaju zrak. Jasmin bi primjerice poslužio kao idealna biljka za sadnju: krase ga mirisni cvjetovi, pruža hladovinu i toplinsku izolaciju ljeti, a zahtjeva minimalnu njegu i male količine vode. Zelena struktura integrirana je s biljkama i tvori dinamičnu skulpturu koja se neprestano mijenja zajedno s godišnjim dobima. Krov je istovremeno funkcionalan i estetski lijep. Zimi, kad bilje izgubi svoje lišće, zrake sunca slobodnije bi ulazile u zgradu te zagrijavale zrak. Prozori funkcioniraju prema principu kretanja zraka – ljeti iz zgrade izvlače topao zrak te pružaju prirodnu ventilaciju tijekom toplih mjeseci. Sve prostorije u zgradi imaju prirodno svjetlo i ventilaciju čime se štedi energija.

Integracija s okolinom/reakcije

Glavna stablasta struktura i zeleni pokrivač ostali bi konzistentni pri projektiranju drugih zgrada u studentskom naselju, dok bi varirala veličina i broj prostorija, ovisno o broju studenata i veličini i obliku parcele. Ipak, nakon proučavanja opcija, zaključilo se da su zgrade s manjim brojem jedinica učinkovitije od onih koje bi sadržavale mnogo stanova, pošto bi se smanjila učinkovitost sistema. Pojekt stoga ostaje baziran na manjem broju stanova, ali efikasnijem sustavu.

Četvrt trenutno nema zelenih površina. Projekt stoga pruža horizontalne i vertikalne zelene površine koje bi ljepšale cijelu okolinu. Vrtovi bi se također mogli međusobno povezati te bi tako tvorili veću vrtnu zajednicu tj. park. U skladu s time, mnogi bi se krovovi sa svojim terasama također mogli povezati čime bi se stvorilo glavno mjesto za druženje i okupljanje studenata. Ipak, svaka zgrada može funkcionirati neovisno od drugih, ukoliko se spomenuto konekcije ne ostvare.

Naselje Atena Dom2

Zaključak

Svrha projekta je promovirati zajednicu, zelenu gradnju i kulturu življenja bez prepreka. Na ovaj način, studenti koji bi živjeli u ovakvoj zajednici, mogli bi crpiti ove ideje i iskustva i promovirati ih gdje god ih životni put nanese.

Autor: Erick Velasco Farrera, arhitekt

www.avp.hr

 

Oglas
Kliknite kako biste komentirali

You must be logged in to post a comment Login

Ostavi komentar

Arhitektura

Mala kuća za veliki odmor – krase ju vrhunski dizajn i predivan pogled na more

Iako se radi o samo 50 četvornih metara tlocrta, ova kuća u Istri nudi puno komfora

Mala kuća za doktora dizajnirana je i izgrađena na zemljištu od 271 m2, nalazi se u mjestu Dajla u Istri, a velika je samo 50 m2.

Arhitekt Toni Lazarić ispunio je glavnu želju investitora koja je bila da se dizajnira ugodna terasa na kojoj će se rado uživati u pogledu na more. Važno je vlasnicima bilo da ova kuća za odmor ne zahtjeva puno brige oko održavanja te da se lako koristi.

Kako je plan gradnje dozvoljavao samo prizemnicu, rješenje je bilo kuću potpuno usmjeriti prema moru i iskoristiti maksimalno prizemlje i iskoristivu kosinu uz pravi nagib krova.

Kako je kuća orijentirana na sjever, u želji da što više sunca ulazi u prostor tijekom cijele godine, posebna se pažnja usmjerila na staklene stijene. Upravo veličina samih stijena dozvoljava prodor sunčevih zraka u prostor tijekom cijelog dana. Tu su i fiksna i podizno klizna vrata sistema Gealan S 9000, te ulazna vrata sustava S 9000 koja imaju odličnu toplinsku izolaciju.

Elegantna ljepotica usred Istre – kuća zanimljivog geometrijskog oblika i unutarnjeg dizajna

Prizemlje nudi otvoreni interijer uz kupaonicu i prostranu kuhinju s kaminom te klupom za odmor. U istom su prostoru i predivne stepenice koje vode u galeriju.

Na samoj galeriji se nalazi jedna mala spavaća soba, mala uska kupaonica te veća spavaća soba s terasom i pogledom na more. U posebnoj vanjskoj odvojenoj prostoriji smještena je ostava. Dvorište, osim predivnog pogleda, krasi drvo smokve i masline.

Uredite male prostore poput profesionalca! Vrijedne savjete donosi stručnjakinja

Kako se u blizini nalazi susjedno dvorište, kako bi se zaštitila privatnost postavljena su dva pokretna drvena zida.

Foto: Koridor27

Nastavite čitati

Arhitektura

“Tata mi je rekao da nikad neću biti nogometaš i da idem radit nešto pametnije”

Dom na kvadrat: Gospodine Otto, kako ste izabrali arhitekturu?

Barić: To je lako pitanje. Odnosno, laka je bila odluka jer sa nekih 15 godina je moj otac zaključio da ja nikad neću biti nogometaš i neka radim nešto pametnije i kako me zapravo uvijek interesirala arhitektura, bio sam relativno dobar matematičar, dobro sam crto i što je najvažnije, kao mali sam imao nekakav, sam shvatio jedan prostorni zor, da jednostavno mogu sagledat prostor tako da mi je u biti jedino arhitektura dolazila u obzir.

Dalmatia Tower

Dom na kvadrat: Tih prvih par godina koje ste radili u Zagrebu, u biti javne prostore, što vam je najviše ostalo u sjećanju?

Barić: Radili smo puno butika, tada je bio jedan obrtnik, Marčec se zvao, Marči su ga zvali, Zlatko Kolman, on je imao desetak butika Mister X, Jeans West, to smo sve mi pokrivali i to su bili zapravo vrlo, vrlo promišljeni i u ono vrijeme jako, jako avangardni prostori koji su jednostavno stvarali dobar osjećaj i jako dobro su ti prostori funkcionirali. A ono što mi je ostalo nekako najviše u sjećanju, je Klub 88, to je jedna diskoteka, odnosno dvije diskoteke smo radili vrlo, tada vrlo poznate u bivšoj Jugoslaviji, jedan je bio taj Klub 88 ispod Maksimirske zapadne tribine, a drugi je bio klub Sheakspeare u Splitu 

Ja mislim da je to prvi puta bilo u tadašnje doba u Zagrebu da radimo jedan mladi umjetnik, Lidija Šeler, napravi jedan mural od 20 metara na ulaznom prostoru i da taj prostor onda dominira. I dizajnirali smo zajedno, samostalno i namještaj. I namještaj je bio naše proizvodnje i tako. 

Znači, prvih tih par godina to je bila ta borba samostalna, a onda nakon toga sam otišao u Austriji, znači još za bivše države, 88 sam ja otišao u Austriju i tamo sam počeo raditi u velikim uredima i na neki način počeo karijeru graditi kroz veliki sustav. 

Zagreb Tower

Dom na kvadrat: Koliko ste razlikovao vaš posao u Austriji od početka pa dok se niste vratili u Hrvatsku?

Barić: Ja sam nakon pet godina krenuo tek raditi u birou, onda shvatiš ne da ništa ne znaš, ali da vrlo malo znaš i da jednostavno da bi radio u birou moraš proći nekakvu, mislim, dodatnu školu jer objekti, Austrija i Njemačka su dosta profesionalno organizirane arhitektura tako da, znači nema tu nekakvih improvizacija kakvih ima kod nas i zato su hrvatski arhitekti, odnosno općenito arhitekti s ovog prostora su zapravo vrlo uspješni uglavnom u tim ulogama jer su jako snalažljivi. Jer mi dođemo s tom premisom da znamo da bumo se snašli. 

Hotel Esplanade

Dom na kvadrat: Koji su bili prvi projekti koje ste radili u Zagrebu?

Barić: Mi kad smo se vratili 94., u to vrijeme se dosta radilo hotela i nešto stambenjaka tak, evo radili smo jednu stambenu kuću, ta još uvijek postoji, još uvijek je relativno dobro, radili smo ju dolje na Medvedgradskoj, preko puta Gliptoteke, jedna od onih, to je bila zgodna kuća, pa i onda su polako počeli dolazit ti Austrijanci. 

Pa je krenuo prvi veliki, veliki projekt to je bio shopping city Zagreb, znači onaj cijeli, milijun kvadrata.

Pa onda neki hoteli, Esplanada je onda došla, pa shopping centri. 

Pa onda prvi toranj, to je Zagreb Tower, to je isto negdje već sad 2006., znači nakon 10 godina su ti veliki projekti počeli dolazit. Sljedeći iskorak je bio negdje 2010. sam počeo se baviti Qatarom. U to vrijeme dosta smo surađivali sa IGH, koji je bio tada jedna vrlo ozbiljna i respektabilna kompanija. 

I onda se pružila prilika bio je neki pozivni natječaj i ja sam dobio priliku da dam jedan rad i tamo se na neki način, eto imao sam sreću da je onaj tko je birao rekao, eto ovo mi se sviđa bile su tri slike i jedna od te tri slike je bila moja. 

Kad dobiješ zadatak, kad ti kaže, evo imate idejni projekt za 14 dana počinjemo gradit. I onda dođeš u situaciju da veliš, hop ili trop i onda cijeli ured, podijelili smo, bilo nas je 5, 6 uvijek u Dohi, 5, 6 je na tom projektu radilo u Zagrebu, sve se crtalo, preko noći se slalo simo – tamo i uspjeli smo to izgurat, znači za 14 mjeseci smo isprojektirali, izgradili dvoranu i pustili ju u pogon i ona je bila spremna za, u 10. mjesecu, u siječnju je bio onda, znači nakon 3 mjeseca je bio svjetsko prvenstvo. 

Doha Arena

Dom na kvadrat: Vi ste radili i Ban centar u Zagrebu 

Barić: To je bio jedan natječaj koji je bio stvarno kompletno otvoren, pozivni je bio doduše. Pozvano je bilo 8 u to vrijeme najjačih zagrebačkih arhitektonskih ureda, znači i 3LHD i Filipović Kincl i svi koji su nešto malo značili u Zagrebu i puf, mi to dobijemo, baš iznenađujuće, a dobili smo zato što smo napravili definitivno i apsolutno najbolje stanove. Stanovi su i cijeli koncept kuće je da je to jedan modul od 64, 8×8, 64 kvadrata koji se može multiplicirati i horizontalno i vertikalno. 

Ban centar

Dom na kvadrat: Za Ban centar znam da je to jedna od građevina koja je građena Top down metodom, da se istovremeno gradilo gore i dolje. 

Barić: Meni je to bilo recimo jedno sjajno iskustvo i to je za centar grada jedna vrlo, vani dosta čak i uobičajena, kod nas je to onako, svi su se malo toga bojali ali zapravo je ispalo super. Znači, zabiju se čelični stupovi i onda se napravi prvo ploča prizemlja i ostavi se rupa i onda mali bageri uđu, iskopaju oko tih čeličnih stupova, pa se izbetoniraju i tako pet katova prema dolje, tak da to je baš jedna posebna priča.  

Dom na kvadrat: Dosta ste radili po cijeloj Europi

Barić: To u ovoj moj austrijskoj fazi, radio sam od Islanda, radio sam neki shopping centar u Reykaviyku, pa u Finskoj dva, tri objekta, u Oulu, u Helsinkiju pa eto na kraju, znači nakon toga i u Qataru, nešto smo i u Indiji nešto crtali neke Dute Free-je, pa sam recimo radimo jedan od meni najdražih projekata koji je strašno mali jako jako napet, za Guiness u Dublinu. 

Dom na kvadrat: Jel ima nešto što bi baš htjeli raditi, a da još uvijek niste?

Barić: Bi. Evo, je bi. Volio bi napraviti stadion, stadion u Zagrebu, volio bi napraviti novi stadion za Dinamo. 

Ako bude natječaj, ja ću pokušat, dat ću neku svoju viziju, ali velim, mislim da je to nešto, teško da će mi uspjet. 

Nastavite čitati

Pratite nas na drušvenim mrežama

Izbor urednice