Bilje
Deset najrjeđih cvjetova na svijetu
Posebni životni uvjeti, nekontrolirano ubiranje i klimatske promjene neki su od razloga zašto o pojedinim biljnim vrstama možemo samo čitati u medijima, ili ih vidjeti u nekom od poznatih botaničkih vrtova. U nastavku donosimo listu deset najrjeđih biljaka na svijetu.
Rijetke biljke skrivene su u različitim dijelovima svijeta, a njihovo cvjetanje većina ljudi nikada neće vidjeti. Ako ipak budete u prilici da ih vidite, zastanite i uživajte!
10. ŽADOVA LOZA (Strongylodon macrobotrys)
Žadova loza pripada porodici grahorica, a raste u tropskim kišnim šumama na Filipinima. Biljku krase kandžasti cvjetovi čija boja varira od plavo-zelene do mint zelene, a koji rastu u grozdu koji može narasti i do 3 metra. Biljku je vrlo teško uzgojiti, a zbog uništavanja njenog prirodnog okoliša i smanjenja jedinki koje prirodno oprašuju biljku, žadova ili smaragdna loza ubraja se među ugrožene biljne vrste.
9. CVIJET – STRVINA (Rafflesia arnoldii)
Prirodno stanište jednog od najrjeđih i ujedno najvećih cvjetova na svijetu, Rafflesia arnoldii, indonezijske su tropske kišne šume. Ovaj parazitski cvijet bez stabiljke i korijena naraste i do metar u širinu, a biljka je ovisna o specifičnoj vrsti loze zvanoj Tetrastigma na kojoj raste i iz koje crpi hranjive tvari. Rafflesia arnoldii specifična je i po tome što u vrijeme cvatnje ispušta neugodni miris truleži kojim privlači određene vrste muha i buba koje oprašuju cvijet. Cvijet će uvenuti već tjedan dana nakon što procvjeta.
8. GIBRALTARSKI KLINČIĆ (Silene Tomentosa)
Za ovaj cvijet koji raste samo na visokim stijenama Gibraltara, do 1980-tih se vjerovalo kako je izumro, no lokalni botaničari dokazali su kako je nekoliko primjeraka preživjelo. Ipak, 1992. godine ovoj biljci gube se svi tragovi, da bi dvije godine kasnije jedan planinar pronašao primjerak Silene tomentosa na nepristupačnoj litici na Gibraltaru. Taj je pronalazak ovu rijetku biljku vratio u život, koja se danas može pronaći u gibraltarskom botaničkom vrtu Almeda te kraljevskom botaničkom vrtu Kew u Londonu.
7. PAPIGIN KLJUN (Lotus berthelotii)
Predivni narančasti cvijet poznat i pod imenom “Papigin kljun” još je davne 1884. godine smatran iznimno rijetkim. Vjeruje se kako ovaj endemski cvijet potječe s Kanarskih otoka, gdje ga je nekoć oprašivala ptica koja je u međuvremenu izumrla. Od tada se provode eksperimenti kojima se pokušava doći do novog prirodnog oprašivača kako bi cvijet opet rastao u divljini, no za sada nema pozitivnih rezultata.
6. ČOKOLADNI KOZMOS (Cosmos atrosanguineus)
Ovaj cvijet tamno-crvenih do kestenjasto-smeđih cvjetova potječe iz Meksika no nažalost posljednjih stotinu godina smatra se kako je Čokoladni kozmos u potpunosti izumro u divljini. Biljka danas preživljava kao neplodan klon koji je stvoren vegetativnim razmnožavanjem 1902. godine. Cvijet ima blagi miris čokolade, koji je nešto intenzivniji tijekom ljetnih mjeseci.
5. TITAN ARUM (Amorphophallus titanum)
Osim što je vrlo rijedak, ovaj cvijet slovi i kao najsmrdljiviji cvijet na svijetu, čiji miris asocira na smrad raspadajuće strvine. Baš kao i Rafflesia arnoldii koja se našla na devetom mjestu naše liste, Titan arum također zovu cvijet-strvina. Biljka vuče korijene iz zapadne Sumatre, a u botaničkim vrtovima predstavlja pravu atrakciju i zbog veličine cvijeta koji u vrijeme cvatnje dosegne visinu i do 3 metra. Ženski cvjetovi cvjetaju jedan do dva dana prije muškog, čime je spriječeno njihovo samooprašivanje. Nakon što cvijet ocvate, iz podzemne lukovice naraste list koji dosegne i do 6 metara u visinu te 5 metara u širinu. Svake godine list strune, a na njegovom mjestu naraste novi. Kad lukovica pohrani dovoljno energije, postaje neaktivna iduća 4 mjeseca, nakon čege se cijeli proces ponavlja.
4.KOKI’O (Kokia cookei)
Ova endemska vrsta drveta prekrasnih jarko crvenih cvjetova potječe s havajskih otoka. Drvo Kokai cookei otkriveno je 1860. godine kada su pronađena samo tri primjerka. Drvo se vrlo teško razmnožava, što je uzrokovalo njegovo izumiranje 1950. godine. Ipak, dvadeset godina kasnije pronađen je jedini primjerak koji je 1978. godine stradao u požaru. Jedna grana drveta ostala je sačuvana te su cijepljenjem stvorene nove biljke. Danas brojimo 23 drveta Kokai cookei koja rastu diljem Havaja.
3. ŽUTA I LJUBIČASTA PAPUČICA (Cypripedium calceolus)
Ova iznimno rijetka vrsta divlje orhideje naziva žuta i ljubičasta papučica, može se pronaći na nekoliko lokacija diljem Europe. Jedini primjerak u Velikoj Britaniji tako raste na golf terenu koje je desetljećima pod policijskom zaštitom kako bi biljka ostala netaknuta. Pošto sjeme biljke ne pruža nikakve hranjive tvari, ona živi u simbiozi s posebnom vrstom gljivice dok se listovi dovoljno ne razviju i ne preuzmu tu ulogu.
2. EUROAZIJSKA DUH ORHIDEJA (Epipogium aphyllum)
Jedna od posebnosti euroazijske duh orhideje svakako su neobične i nepredvidljive lokacije na kojima raste, kao i činjenica da biljka ne sadrži klorofil. Cvijet nema listova, ne vrši fotosintezu te poput žute i ljubičaste papučice ne proizvodi vlastite hranjive tvari, već joj je za to potrebna specifična vrsta gljivica koje rastu u neposrednoj blizini korijena duh orhideje. Za razliku od žute i ljubičaste papučice, ova vrsta orhideje nikada ne razvije listove zbog čega je cijeli svoj vijek ovisna o simbioznom odnosu. Rijetku biljku teško je pronaći i zbog činjenice što godinama može rasti pod zemljom, a procvjeta jedino kada za to ima optimalne uvjete. Ovu vrstu valja razlikovati od američke duh orhideje, Dendrophylax lindenii.
1. CRVENA MIDDLEMIST KAMELIJA (Middlemist camellia)
Na svijetu postoje samo dva primjerka Middlemist kamelije od kojih se jedna biljka nalazi u vrtu u gradu Waitangi na novozelandskom otočju Catham, dok druga ukrašava Duke of Devonshire konzervatorij u zapadnom Londonu. Cvijet potječe iz Kine, a 1804. godine u Europu ga donosi vrtlar John Middlemist po kojem kamelija i dobiva ime. Iako naziv biljke sugerira drukčije, cvijet je jarko ružičaste boje, a svojom formom podsjeća na ružu.
Bilje
Kako napraviti prirodno gnojivo – kvalitetan vrtni kompost najbolja je hrana za biljke
Znate li što je kompost i kako se on pravilno upotrebljava?
Proces u kojem priroda biljni otpad pretvara u tamnosmeđu i mrvičastu organsku tvar koju nazivamo humus je kompostiranje. Sve što morate znati o ovom važnom procesu, otkriva Terezija Radoš, ing. vinarstva iz vrtnog centra Šestine.
Proces funkcionira na način da ćete slagati miješani kompost a bakterije će razgrađujući biljni materijal ugrijati materijal na otprilike 50 stupnjeva. Temperatura će se s vremenom smanjiti a proces će nastaviti mikrobi te će na kraju doći do stvaranja humusa.
Kompost se može koristiti kada smjesa postane čvrsta, tamnosmeđe boje, mrvičaste strukture i bez mirisa. Možda zvuči komplicirano ali ako znamo kako se radi sam proces je jednostavan a rezultat je dobivena idealna mješavina za sadnju koja će poboljšati sposobnost zadržavanja vlage tla i time ćete dodati hranjiva za biljke.
Dobro pripremljeni vrtni kompost najbolji je izvor organske tvari, on se razgrađuje polagano te samim time stalno oslobađa hranjiva za biljke. Još jedna pogodnost je što kompostiranje omogućuje da recikliramo otpad za dobrobit vrta a na kraju i nas samih.
Proizvodnja komposta
Kod kompostiranja važno je stvoriti visoku temperaturu jer se tako razgrađuje raznovrsni biljni i kuhinjski otpad. Također je važno miješati vlažni i suhi otpad, ako nema vlažnog materijala potrebno je dodavati vode jer će smjesa koja je prozračena i vlažna prije imat proces truljenja koji je neophodan. Ali pazite da je vlažno a ne mokro! Primijetite li bijelu plijesan znajte da je smjesa presuha.
Ovih će 10 biljaka uspijevati na balkonu – neke vole sjenu, a neke sunce
Ako vaš kompost ima neugodan miris ili je premokar slobodno dodajte piljevinu ili usitnjeni papir, te je premećete.
Kompost se aktivira dodavanjem malih količina zemlje između slojeva, također dodaje se i vapno kako bi se ublažila kiselost. S vremena na vrijeme je potrebno pritisnuti smjesu kako bi istisnuli nakupljeni zrak.
Ne kompostiramo sve!
U kompost nikako ne stavljamo korove i biljke sa sjemenom, koje mogu proklijati. Također ne stavljamo ni pretvrde biljne materijale. Štetnike privlače mesni i riblji ostaci pa je poželjno i njih izbjegavati, dok kruh, tjestenina i riža razvijaju plijesan koja napada bakterije odgovorne za truljenje.
Uporaba komposta
Kompost možete koristiti u rano i kasno proljeće. U rano proljeće možete ukopati ga u tlo, otprilike pet kilograma po četvornom metru, dok u kasno proljeće ga možete rasporediti tlom kao malč u sloju od otprilike pet centimetra.
Želite biljke posaditi u pijesku? To je odlična ideja, a stručnjaci otkrivaju zašto
Tako ćete pridonijeti suzbijanju korova i očuvanju vlažnosti tla, zaštiti ćete korijen od smrzavanja te dodati više organskih tvari.
Pripazite na djelomično razgrađen kompost jer on može spržiti korijen i stabljiku većine biljaka , ali možete biti sigurni kod kultura poput rajčica, krastavaca, tikvica krumpira…
Kompost rasporedite po tlu oko biljke ali nikako ne uz samu stabljiku.
Bilje
Ove ljetnice vole sušu i idealne su za uljepšavanje balkona
S dolaskom sve toplijih dana, vrijeme je za promišljanje o odabiru biljaka koje bolje podnose vrućine
Kada živa na termometru raste, dobra hidratacija u zoru je univerzalni recept za biljke. No, ne za sve, jer pored zalijevanja, pojedino cvijeće teško opstaje izloženo direktnom jakom suncu. Jedne od takvih sigurno nisu ljetnice, ivančica, afrička ivančica i prkos.
Ivančica ili margareta kao savršena ljetnica
Ivančica, popularno zvana margareta, je jedna od onih biljaka koje vam zasigurno neće zamjeriti ako je malo zanemarite u tople ljetne dane. Nekoć ih se moglo naći samo na livadama, zbog čega se i danas nazivaju poljskim cvijećem.
No, danas je njihov uzgoj vrlo popularan, jer osim što krase tegle i vrtne gredice, kao rezano cvijeće neizostavan su dio buketa.
Sadnja ivančica
Sanela Predojević, agronom u Vrtnom centru Šestine je odlučila kombinirati 2 ljetnice, biljke iz iste porodice-ivančicu i afričku ivančicu. Za vas ih je odlučila POSADITI u terakotnu teglu. Prije sadnje treba pripremiti supstrat sastavljen od organskog gnojiva i treseta tako da nećete morati koristiti drugo gnojivo. Na dno posude se stavlja drenaža i preko nje supstrat. Umetnu se ivančice, a zemljom se puni tegla gotovo do vrha.
Ako su sadnice iz kvalitetnog sjemena, biljke će sigurno brže rasti
Zalijevat ih treba jednom tjedno, a prihranjivati dvaput mjesečno. Ako se odlučite za sadnju u gredicama, razmak među biljkama bi trebao biti 30 centimetara. Prednost takve sadnje jest što ih treba rijeđe zalijevati, jer korijen crpi vlagu direktno iz zemlje. Afrička ivančica će svoje cvjetove zatvoriti kada padne mrak, baš kao i druga zahvalna ljetnica, prkos.
Prkos prkosi vrućini
Ljetnica prkos je niskog rasta s igličastim, mesnatim listovima i cvate u različitim bojama, a u tegli se sadi na istu podlogu kao i ivančica.
Kombinacija drenaže i supstrata uz minimalno zalijevanja bit će zaslužni za njegov uspješan rast. Prema riječima Sanele Predojević iz Vrtnog centra Šestine, prkos nema mirisa, otporan je na dosta na bolesti i voli izrazito sunčana mjesta. A sunce s juga i zapada je upravo takvo, direktno i nemilosrdno.
Ovo je najbolje začinsko bilje za uzgoj u domu
Stoga će mu ivančica, afrička ivančica baš kao i prkos uspješno prkositi. A vaš balkon, uz minimalno njege, uljepšavati do prvih mrazova.
You must be logged in to post a comment Login